Jadranka Kosor je medijima poručila da se sada fokusiraju na vladajuće, a da HDZ ostave na miru, najavljući da želi još raditi na demokratizaciji HDZ-a. Kratko i jasno. Jedino što se valja zapitati da li novopečena čelnica oporbe (bar još neko vrijeme) ikada sluša ono što sama govori. U posljednjih godinu dana naime, posebno kada je Vlada bila pod unakrsnom paljbom kritika, u više je navrata podučila novinare kako bi bilo dobro da Vladu malo ostave na miru da radi svoj posao i propitaju što radi opozicija.

Sada su, eto, neka druga vremena kada su se uloge obrnule, i odjednom za gospođu Kosor vrijede drukčija pravila igre. No to nije ništa prema jednodnevnoj »amneziji«. U srijedu je javno posumnjala u zdravu pamet onih koji dvoje o demokratičnost HDZ-a, naglasivši da je riječ o stranci koja je demokratska od njenog osnutka, da bi jučer vidjela svoju misiju u demokratizaciji, sada već, vodeće opozicijske stranke!

Kako god bilo, Jadranku Kosor valja doista ostaviti da se koprca u paučini vlastitih kontradiktornosti i bar djelomično joj udovoljiti: svodeći i nju i HDZ na primjerenu opozicijsku mjeru. Pa se baviti njima onoliko koliko bi se trebalo baviti (demokratskim) zdravljem opozicije, da se ne dogodi da vlast u parlamentu i izvan njega baš ne nailazi ni na kakav otpor što nikada nije dobro za politički sustav.

Okrenimo se dakle vladajućoj koaliciji kojoj je taj i takav HDZ, koji se neće moći reformirati ukoliko članstvo te organizacije ne shvati da ga se konačno nešto treba pitati i krene u ofenzivu rastjerujući maglu u vrhu stranke, iza sebe ostavio pustoš. Ali to je tek manji dio problema. Koliko god od jučer konstituiranog Sabora i Vlade Zorana Milanovića očekujemo predan rad da se zemlja izvuče iz recesijskog gliba, toliko je važno da se zemlju, odmah i bez ograda, počne izvlačiti iz balkanske kaljuže političkog ponašanja. I ne samo kada je korupcija u pitanju.

Strka oko kašnjenja u tiskanju materijala i »naguravanje« oko dnevnog reda poslijepodnevne sjednice Sabora manji je problem. Brzopoteznih točki dnevnog reda i izglasavanja zakona po hitnom postupku te negodovanja opozicije zbog takvog načina rada bilo je i dosada. I to u puno mirnija i manje složena vremena kada su se stvari ipak mogle rješavati na duge staze a htjelo ih se lomiti preko koljena. Bitno je da se u konačnici poštuje procedura, da se o svemu raspravi i da u konačnici onaj koji izglasa zakon ili odluku snosi za nju i odgovornost.

Manje je međutim benigno ono što se dogodilo na prvoj sjednici Odbora za zakonodavstvo. Pokaže li se istinitim ono što tvrde članovi Odbora iz HDZ-a, naime da im predsjednica Ingrid Antičević nije dala do riječi te im povišenim tonom držala lekcije o demokraciji spočitavajući im njihovo prijašnje ponašanje, i to postane pravilo u Saboru, puna tranzicija vlasti s novim pristupom politici, čemu smo se nadali, neće uspjeti. Osvetničko ponašanje s ponavljanjem grešaka prethodinika neće nas izbaviti iz kaljuže. O tome u Kukuriku koaliciji trebaju voditi računa.