Prve medijske dezinformacije o prekjučerašnjemu masakru u Liegeu govorile su – kao što je to odavno postao običaj – da ubojice pripadaju grupi islamskih terorista.

Planetom se, dok si rekao »Allahu ekber!«, pronijela priča o islamistima koji su bombama zasuli nedužne prolaznike iz bezobzirne osvete zbog zatvorske kazne koju je belgijski sud odrezao pakistanskim imigrantima koji su prije pet godina »ubojstvom iz časti« okončali zabranjenu ljubavnu vezu svoga sina Sadije Šeika. Stoga su, eto, islamski teroristi svoje neslaganje s petljanjem belgijskoga pravosuđa u vjerske običaje navodno odlučili iskazati nasumičnim ubijanjem u centru Liegea…

   Uskoro se pokazalo da zločin u kojemu je ubijeno šest osoba, a ranjeno još 125, nema nikakve veze s opjevanim islamskim terorizmom, iako je počinitelj – na veselje onima što i u Andreasu Breiviku vide muslimana – porijeklom Marokanac. Taj Nordine Amrani je bio osuđen i zatvoren zbog krijumčarenja droge i oružja, pa je pušten na uvjetnu slobodu, a u svoj je sumanuti ubilački pohod krenuo na dan kada se trebao rutinski javiti policiji. Dakle, jedan od patoloških tipova kakvih ima posvuda, jedan od onih kojima ne trebaju nikakvi »viši« razlozi, nikakve Al-Qa’ide, Ku Klux Klanovi, neonaci-udruge, nikakav Allah, Isus Krist ili Jahve, nikakva nacija ili slična grupacija, da se popnu na neku zgradu i zapucaju u masu.

   Jedan od mnogih među ljudskim stvorenjima kakva srećemo ne samo na ulici, nego i u ogledalu, kojima u svakom trenu – zbog pretrpljene nepravde ili gnjeva na cijeli svijet, zbog uvrijeđenosti ili bez ikakva razloga – nešto može puknuti u glavi, pa učiniti da tu unutrašnju detonaciju požele podijeliti s ljudima, da svoju skrivenu osobnu traumu pretvore u kolektivni i svima vidljivi užas. Jedan od mnogih kojima je za obračun sa svojim demonima pomoću ubijanja drugih ljudi potrebno samo oružje iz kućnog arsenala, nabavljeno uglavnom davno prije padanja mraka na oči, tek onako da se nađe pri ruci, tek toliko da održava iluziju kako će biti upotrijebljeno jedino u nužnoj samoobrani.

   Analitičar Večernjeg lista Zoran Grgić, međutim, tvrdi da su posljedice Amranijeve pucnjave u Liegeu ovako tragične zato što su građani Belgije dopustili da budu »glineni golubovi«, zato što su oni »kao i svi ostali Europljani (izuzev Švicarske i Austrije) već desetljećima razoružani«, pa će »i kriminalni milje i teroristi u budućnosti sve više, na bahat način, iskorištavati te slabosti«. Večernjakov analitičar tim šonjavim i razoružanim Europljanima predlaže da se ugledaju u Izrael, koji je »stalno izložen takvim događajima, ali ondje gotovo svaki građanin posjeduje vatreno oružje, baš zbog takvih situacija«, te zaključuje: »Jučer su Belgijci bili nesretnici bez šanse. Možda sada odluče nabaviti oružje.«

   Ako Večernjakova prigodna analiza nije napravljena za račun trgovaca oružjem, onda je stvorena za sitan groš plitke pameti koja ne vidi kako privatni arsenali u Izraelu ili u SAD-u ili bilo gdje uglavnom nisu ni od kakve pomoći ljudima na koje netko zapuca na ulici. I koja ne vidi da svoju šansu u tako nabavljenom oružju najčešće nalaze sretnici poput Breivika i Amranija. Pa vi sad izazivajte sreću s kalašem u podrumu…