Čekajući dakle poziv s Pantovčaka, Zoran Milanović suočen je s viškom savjeta (kako vladati) i manjkom vremena (koje neumitno curi). Dnevno se mogu registrirati deseci recepata načina na koji se nova vlast mora što prije suočiti s velikim izazovom izvlačenja hrvatskih kolica iz gliba umrtvljenog razvoja, nezaposlenosti i svekolike depresije. Naravno da je to presudno za vlast, za ocjenu njenog djelovanja i zadovoljstvo građana/birača, i da Milanoviću kao »frontmanu« vladajuće koalicije neće biti jednostavno u jednom trenutku presjeći moguće dvojbe svojih suradnika te izabrati jednu od ponuđenih stabilizacijsko-razvojnih opcija. 

    No, kako je riječ o živom tkivu, i poslije prvog odabira su moguće korekcije gospodarsko-financijskog programa. Građani će to moći shvatiti ako im se bude pristupalo iskreno. Odnosno, ako od početka shvate da imaju posla s ozbiljnim i odgovornim ljudima koji su odlučni zasukati rukave i prionuti poslu. A tu su ključne dvije stvari. Koalicijska stabilnost i kadrovska križaljka, s jedne strane, te mukotrpan rad na sređivanju stanja u državi. 

    O prvom izazovu ne treba trošiti suvišnih riječi. Postoje iskustva koalicijske vlasti iz Račanova doba, kao i iskustva Sanaderovih koalicijskih vlada. Ako nema zajedničkog programskog nazivnika nego se sve svede na »političku trgovinu«, neće biti dobro. Slično je i s budućim ministrima. Manje je važno kako će se krojiti ministarstva i što će koji resor obuhvaćati, posao se svejedno mora napraviti, od kvalitete ljudi koji će biti na njihovom čelu. Milanović kao premijer morat će se na te ljude u potpunosti osloniti, u protivnom će izgorjeti, i ne može mu biti svejedno tko su i što mogu, jer će naposljetku svi računi po zapovjednoj odgovornosti doći njemu na naplatu. Na svakom brodu je naime samo jedan kapetan koji odgovara i za posadu i za teret. 

    Drugo, nova vlast što prije treba podastrijeti dokaze, kroz konkretne zakonske prijedloge i inicijative, da se hoće i može nešto napraviti i dok se priprema financijski i gospodarski oporavak zemlje, te čekaju prvi njihovi rezultati. Između ostalog, Hrvatskoj treba suvremeni zakon o političkim strankama, sređivanje popisa birača i izbornih jedinica, sređivanje Registra branitelja, rješavanje nagomilanih upravnih predmeta kao što je, upravo ponovno oživjeli, slučaj Hrvatskog nogometnog saveza… Valja dakle odmah početi kapilarno djelovati, ne čekajući takozvane velike poteze i odluke. A pečat i poticaj svemu ovome mora dati Milanović. 

    Kao čelnik SDP-a, lider Kukuriku koalicije i budući premijer, Zoran Milanović je po prirodi posla okružen »morskim psima« koji se zovu HDZ i ostatak oporbe, gospodarska i financijska kriza u zemlji i svijetu, proračunski manjak, nezaposlenost, očekivanja građana, zahtjevi koalicijskih partnera, »mangupi« iz vlastitih redova… Bude li se pokazao kao slab i neodlučan vođa začas će ga neki od njih pojesti.