Krenulo Dragi Hedlu, i to tako da mu se svaki dan ima na čemu čestitati. U srijedu na odličju Reda Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine, koje mu je uručio predsjednik Republike Ivo Josipović. A već u četvrtak na zahtjevu Komisije Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« da se osječkom novinaru oduzme državno odlikovanje. 

Onaj tko zna makar nešto o tome kakav je ljudski i novinarski posao odradio Drago Hedl, otkrivajući istinu o ratnim zločinima nad civilima počinjenim za Glavaševe strahovlade u Osijeku, onaj tko se ne pravi da ne zna kakvim je brutalnim prijetnjama bio izložen zato što je narušio odobravajuću šutnju o teroru osječkoga warlorda nad sugrađanima pogrešne nacionalnosti, u ovom će biskupskom zahtjevu vidjeti još jedno veliko priznanje čovjeku i novinaru kojega crkveni moćnici, u svojoj moralnoj bijedi i svome moralizatorskom bijesu, mogu samo olajavati. 

 

  Hrvatskim je biskupima, za razliku od Hedla, imponiralo što je osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš uspio zbrisati iz Hrvatske i što se iz mostarske Ćelovine sprda sa zemljom od čijega je pravosuđa pobjegao. Kad se Glavašu prohtjelo da bude nositelj izbornih lista HDSSB-a, predsjednik HBK u tome nije vidio nikakav moralni problem. Sjetimo se, msgr. Marin Srakić je na pitanje o Glavaševu izbornom angažmanu – iustitutivno i paxoljubno – izjavio: »Treba vidjeti što kaže zakon i ako on dopušta takvo što, ne vidim razloga zašto bi bilo tko od nas bio protiv toga.« 

    A zašto su hrvatski biskupi protiv državnoga odličja Dragi Hedlu, iako zakon – na njihovu žalost – dopušta i takvo što? Zašto je Hedl za crkvene velikodostojnike osoba problematičnija i od ratnog zločinca? Zato što se ta osoba, kažu, »često prikazivala žrtvom, a nikada nije dokazano da je bila ugrožena«. Kakav bi dokaz ugroženosti zadovoljio biskupe? Drago Hedl u Dravi, omotan selotejpom i s metkom Glavaševa egzekutora u glavi? Bi li im takav bio podoban za posthumno odličje Reda Stjepana Radića? 

    Ne, čak ni takav. Jer mu zbog grijeha što je nekoć davno pribilježio činjenicu da je Alojzije Stepinac bio osuđen zbog suradnje s ustaškim ratnim zločincima, hrvatski biskupi stavljaju na teret da je »potirao jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo slobode vjerovanja«. Vjerovanja u Stepinčevu ili u Glavaševu svetost, biskupima svejedno.