Dobar je znak da i u postojećoj krizi države žele ući u Europsku uniju, zaključio je ovog tjedna Martin Schultz, vođa europskih socijalista, druge po veličini političke skupine u Europskom parlamentu, nakon što su eurozastupnici dali pristanak za ulazak Hrvatske u EU. Četvrtak je zato, ustvrdio je Schultz, bio dobar dan za Hrvatsku, ali i Europsku uniju.

Što se tiče “dobrog dana” za Europsku uniju, stvari su prilično jasne. Politika proširenja jedna je od najuspješnijih u njezinoj povijesti, a Hrvatska je, u posljednjih nekoliko godina, jedina uspješna priča unutar te politike. No, nakon Hrvatske, proširenje bi moglo spasti na jedno, najviše dva slova: Island i Crnu Goru.

Island je već krenuo u pregovore, ali ga tek čeka pravi “obračun” s Bruxellesom, i to onaj oko ribarstva, o čemu bi mogao ovisiti ishod islandskog pristupanja EU. Crna Gora, pak, ima status kandidata, i nada se da će na predstojećem Europskom vijeću dobiti datum početka pregovora. Sve ostale zemlje od članstva su miljama daleko.

Turska je, doduše, počela pregovore, ali će, vrlo vjerojatno, zamrznuti odnose s EU-om kada Cipar, u drugoj polovici 2012. preuzme predsjedanje Unijom. U kojem smjeru ide odnos Bruxellesa i Ankare, najslikovitije pokazuje nedavna izjava turskog predsjednika Abdullaha Güla o Cipru: “pola zemlje”, kazao je, vodit će “mizernu uniju”.

Makedonija, doduše, ima status kandidata, ali se ničem drugom ne može nadati prije nego što riješi spor s Grčkom oko imena. Srbija se, doduše, nadala statusu kandidata, no posljednje izjave iz Berlina pokazuju da se to tako skoro neće dogoditi.

I tako se “dobar dan” za Europsku uniju, pretvorio u dan s Hrvatskom.

Usprkos svemu što se događa, države žele ući u Europsku uniju, zaključio je, dakle, Martin Schultz, ne uzimajući pritom u obzir da Hrvatska ionako nikad nije imala nikakav plan B. Za Hrvatsku je, zato, četvrtak bio ne samo “dobar dan”, nego i jedini kojeg je ikad razmatrala.

Kada je, primjerice, Poljska 2004. godine pristupala Uniji, prethodno je razradila dva scenarija: što će se dogoditi ako postanu članica, a što bi značio eventualan ostanak izvan EU-a.

U Hrvatskoj se nikad nije dovoljno razgovaralo o Europskoj uniji i o tome što nam članstvo nosi, nije se dovoljno razgovaralo o pristupnim pregovorima, ni o onome što je u njima traženo ili dobiveno, a kamoli da bi se raspravljao o eventualnom, mada gotovo sasvim neizglednom, scenariju ostanka izvan EU-a.

Što se tiče Hrvatske, proces pristupanja se na kraju, manje-više, sveo na geslo koje u serijalu “Zvjezdane staze” koristi izmišljena vrsta kiborga poznata pod nazivom Borg – otpor je uzaludan. Preciznije rečeno (uzimajući u obzir i slogan hrvatskom pristupanja EU): Tu pripadamo. Otpor je uzaludan.

Pritom se malotko brine kako će to “tu” izgledati kad 1. srpnja 2013. mi prođemo kroz vrata EU-a. A malotko može i jamčiti hoćemo li u tom trenutku biti 28. članica. Ili tek Sedma od Devet.