Dobro znamo da su Hrvatska i Slovenija po mnogočemu slične, jedna i druga država sude svojim bivšim premijerima, no dok se Ivo Sanader sprema u zatvor, njegov prijatelj Janez Janša, iako i njemu zbog afere Patria prijeti zatvorska kazna, najvjerojatnije preuzima još jedan premijerski mandat, ako se obistine sve predizborne ankete uoči nedjeljnih slovenskih izvanrednih parlamentarnih izbora. 

    I kako će, dakle, premijer Janša surađivati sa Zoranom Milanovićem, koji skoro sigurno preuzima Banske dvore? Naravno da odnose među državama nije moguće svesti na personalne odnose, no sigurno je i da ti odnosi na njih nemalo utječu. 

    Ta sjetimo se nedavne prošlosti. Nije li upravo nerazumijevanje i nepovjerljivost Franje Tuđmana i Milana Kučana suštinski utjecala na razdvajanje hrvatskih i slovenskih putova u nezavisnost, nakon što su Zagreb i Ljubljana 25. lipnja 1991. zajedno, kao saveznici, proglasili samostalnost? Ali ne trebamo se vraćati u daleku prošlost. Nije tajna da Ivo Sanader nikako nije mogao s Borutom Pahorom, koji mu je jako išao na živce. Vidio je u njemu manekena, a ne pravog političara. Premda je Pahor bio premijer zemlje članice EU – usto i šef zemlje koja je blokirala Hrvatsku – Sanader se u odnosu s njim osjećao superiorno, premda se kasnije pokazalo da za to nije bilo razloga. 

    Milanović i Janša dolaze iz potpuno različitih filmova. Od generacije koja se izborila za slovensku samostalnost Janša je još jedini na sceni, iako ga je taj »vojnički« period zauvijek politički obilježio. Milanović je pak intelektualno i politički stasao u posve drugim okolnostima, neopterećen događajima otprije 20 godina. 

    Budući premijeri pripadaju i suprotnim političkim taborima, no to samo po sebi ne mora predstavljati problem, premda nije izgledno da će između njih vladati razumijevanje kakvo je, sjetimo se, vladalo između političkih istomišljenika Janše i Sanadera. Političke profile novih lidera Hrvatske i Slovenije odlikuju nepopustljivost, pa čak i tvrdokornost (iako je Milanović u zadnje vrijeme doživio hvalevrijednu transformaciju), dok odnosi Hrvatske i Slovenije još uvijek zahtijevaju konstruktivnost i spremnost na kompromis. Dakle, riječ je o potencijalno eksplozivnoj kombinaciji. 

    Naravno da Milanović i Janša neće biti u situaciji u kojoj su se zatekli njihovi prethodnici, niti su odnosi između Hrvatske i Slovenije opterećeni tolikim problemima kao prije nekoliko godina. Zagreb i Ljubljana došli su do točke s koje nema puta nazad. Uostalom, upravo svjedočimo prvoj predizbornoj kampanji nakon puno godina koja je i u jednoj i u drugoj zemlji pošteđena teritorijalnog populizma. No ambiciozni Milanović, kojemu je vanjska politika prva ljubav, svjestan je da mala zemlja kao što je Hrvatska nikad neće biti globalna sila, zbog čega odnosi sa susjedima dobivaju na značaju. 

    Između dvije zemlje ostaje još puno posla. Hrvatska će za nekoliko dana potpisati pristupni ugovor, no tek njegovom ratifikacijom u svim zemljama EU Hrvatska postaje članica. Ratifikacija će za Janšu biti veliki izazov, a o tome ovisi i njegova politička vjerodostojnost. Riječ je o političaru koji se u opoziciji nije libio blokirati ratifikaciju ulaska Hrvatske u NATO, a kasnije i arbitražni sporazum, premda je time ugrožavao odnose s EU i SAD-om. 

    Janšin šef diplomacije bit će arogantni Dimitrij Rupel, a možete li uopće zamisliti kako će to izgledati kada se Rupelova nadmenost sudari s egom Vesne Pusić, koja preuzima hrvatsku diplomaciju? Sudar njihovih taština nadmašit će Janšin i Milanovićev! Janša i Rupel u svakoj prilici poručuju kako će poštovati arbitražni sporazum, ali i ne skrivaju da žele ponovno pokrenuti pregovore o granici. Žele tobože »bolje rješenje«. No na hrvatskoj strani kao da ne shvaćaju da je takvo bilateralno rješenje moguće i po arbitražnom sporazumu, koji u 6. članku predviđa mogućnost postizanja »prijateljskog rješenja« u bilo kojem stupnju arbitražnog postupka. Ta je odredba unesena u sporazum na izričit zahtjev slovenskih pregovarača, kao zadnja mogućnost ucjene Hrvatske. 

    Unatoč (pogrešnom) dojmu da su lijevi političari popustljiviji od svojih kolega s desnice kada je riječ o nacionalnim interesima, Milanović neće biti popustljiv prema Sloveniji, i to ne samo zato jer je Slovenija blokirala Hrvatsku. Odnos Milanovića i Janše bit će daleko od od crveno-crne političke idile Pahora i Jadranke Kosor.