– Vidiš ti ovu frku s eurom?

  – Nemam eura, pa ne vidim ni frku.

  – Misliš: neće frka i na tvoja vrata? Misliš: tebe će mimoići opća propast?

  – Ja sam već propao, opće i posebno.

  – Nije vrag da na banci nemaš ni sto eura, za crne dane?

  – A tebi još nisu došli crni dani?

  – Evo dolaze, zato te i pitam. Imam nešto malo eura na banci i nisam pametan šta da uradim s njima. Da ih pretvorim u švicarce ili u funte?

  – A zašto bi ih pretvarao, ako je propast opća?

  – Nije još opća, ali bit će. Vidiš da su Englezi javili svojim ambasadama da se pripreme za sve moguće scenarije u slučaju propasti eura.

  – Pa nisi ti engleska ambasada. Šta se uzbuđuješ?

  – A ti si flegma? Tebe kao ništa ne dira što sve ide k vragu?

  – Nisam flegma, ali stvarno ne znam u što da pretvorim minus na tekućem. Ako minus u kunama pretvorim u minus u eurima, možda mi minus bude manji nakon što euro propadne? Možda s eurom propadne i moj minus, pa da konačno budem na nuli.

  – Stvarno si kreten. Daj, budi normalan bar na pet minuta i posavjetuj me šta da radim.

  – Ti si osamnaesti od jutros koji me to pita.

  – I šta si rekao onoj sedamnaestorici?

  – Zavisi u kojoj banci drže lovu. Ako su u Credo banci, savjetujem im da zamole Rohatinskog da je na sekundu odblokira, dok ne dignu novce. Čisto matematički: ako su one dvije banke za 120 sekundi digle milijun i 200 tisuća eura, to znači da se u sekundi može dignuti 10 tisuća eura. Skupi se vas deset s po tisuću eura, i problem je riješen u jednoj jedinoj sekundi.

  – Ti si totalni idiot… A šta im kažeš ako nisu u Credo nego u nekoj drugoj banci?

  – Onda im preporučim da se jave svome župniku.

  – Kakve veze s tim ima župnik? Pa ne štede ljudi u Vatikanskoj banci.

  – Ne štedi ni Crkva. Ona štedi, to jest štedila je u Karlovačkoj. Čuo si valjda da ja povukla skoro pola milijuna eura. Sve ti piše u novinama.

  – Čuo sam priču da je kardinal Bozanić povukao novac, ali to je odmah demantirano.

  – Bogu hvala, nije kardinal nego Ekonomsko vijeće Zagrebačke nadbiskupije, koje je »dužno paziti da se financijskim sredstvima odgovorno upravlja na dobrobit cijele crkvene zajednice«. Spadaju li, pitam ja tebe, i vjernici u tu crkvenu zajednicu? Pa kad je već Crkva izvukla svoj novac iz banke pod posebnim nadzorom, zašto je to napravila vjernicima iza leđa?!

  – Pa neće ih valjda pozvat da i oni podignu svoju lovu?! To bi stvorilo paniku, a i moglo bi se nezgodno protumačiti…

  – Misliš: kao neovlašteno širenje povlaštenih informacija?

  – Ma daj, ostavi se Crkve. Šta da ja uradim s onim eurima? Da ih ipak pretvorim u funte?

  – Možda ti se sami pretvore.

  – Baš u funte?

  – Ne. Nego u lemozinu.