Za Hrvatsku u doba kompjutora, s tek nešto više od četiri milijuna stanovnika, ne može se naći nikakvo racionalno opravdanje za izostanak ažurnog, i za pojedinog građanina/građanku točnog, popisa onih koji imaju pravo glasa.
Sva ta verbalna bujica aktualne vlasti o borbi protiv korupcije, sva ta neukusna i lažna samohvala – »otvoriti vrata borbi protiv korupcije« može naime samo netko tko ih je do jučer držao zatvorenim i još uvijek smatra da je politika ta koja o tome izriče posljednji pravorijek a ne pravosuđe – pada u vodu na popisu birača. Više se nema o čemu raspravljati jer je HDZ imao dovoljno vremena, i načina, taj problem riješiti, ali je svjesno počinio grijeh nečinjena izvrgnuvši demokratske izbore u Hrvatskoj ruglu. I tako, opet, na veliko držati otvorenim vrata političke korupcije. Pokušati ušićariti još nešto glasova prije »fajrunta«.
Pustimo po strani Kinu i Indiju koje imaju oko milijardu birača, i gdje je »fluktuacija« stanovništva takva da je teško pohvatati sve biračke konce. Dobrohotan bi čovjek čak prihvatio da problema s biračkim popisima moguće imaju Njemačka, Francuska ili Velika Britanija s desetinama milijuna birača. Ali za Hrvatsku u doba kompjutora, s tek nešto više od četiri milijuna stanovnika, ne može se naći nikakvo racionalno opravdanje za izostanak ažurnog, i za pojedinog građanina/građanku točnog, popisa onih koji imaju pravo glasa.
Sada tako imamo broj birača koji je gotovo dostigao broj stanovnika Hrvatske, i čak osam županija u kojima je taj cilj bez presedana u zemlji koja se naziva demokratskom, gigantski pothvat biračkog nadmašivanja broja stanovnika već ostvaren. Čudno da se više ne koristi na skupovima HDZ-a kao krunski dokaz da je ova stranka »najbolja kad je najteže«. Toliko o nasljeđivanju najboljeg iz austro-ugarske birokratske tradicije, čime su se mnogi hvalili kada su svojedobno argumentirali zašto će se Hrvatska preporoditi izlaskom iz Jugoslavije. Kada proradi »balkanska politika« ode Austro-Ugarska i njena baština ažurnih i točnih popisa i propisa svih vrsta u prah i pepeo.
Identično ignoriranje demokratskih standarda, birokratske efikasnosti i zakona događa se i kada su u pitanju granice izbornih jedinica. Treba li još koga podsjećati da se pojedine izborne jedinice razlikuju u gotovo sto tisuća birača, iako je striktno propisano da to ne može biti više od, plus-minus, pet posto. I tako to kršenje zakona traje već deset godina, a da nikome nije ni vlas pala s (političke) glave. O običnom, ljudskom sramu zbog toga što se, između ostalog, podriva vladavina prava i svjesno obmanjuje građane da ne govorimo.
Nakon pustih obećanja, u koja su poučeni dosadašnjim iskustvom mogli povjerovati samo naivni, predsjednica Vlade i HDZ-a Jadranka Kosor nedavno je, hladna kao »špricer«, izjavila da će se izborne jedinice i popis birača urediti – u sljedećem mandatu. To je već tada djelovalo strašno, a sada uoči izbora, kada su podaci o broju birača postali službeni, djeluje koliko strašno toliko i tragikomično. U sljedećem mandatu, naime, bit će zanimljivo gledati kako će to HDZ, s kakvim argumentima i s kakvom »stručnom« pomoći, iz oporbenih klupa »uređivati« i izborne jedinice i popise birača.