Agonija bezglave himere tako je konačno riješena, v. d.-ovi lagano nestaju sa scene, a mladi lavovi spremni su odvesti HRT u svemir. Ili tako nekako. Jer vratit će brunasti lavić HRT-u primat u gledanosti, disciplinirati urednike i novinare da dolaze na posao u devet ujutro i rade umjesto da šetaju pse, obogatit će kuću koja ima više zaposlenih od BBC-ja za desetak novih novinara iz drugih medija, uvesti red, rad i disciplinu… 

    I uvjerio je on očito vijećnike, koji su ga izabrali sa šest glasova za i pet protiv. No ne i Antu Tomića. Njemu su posebno za uho zapeli red, rad i disciplina, koji su ga podsjetili na koncentracijski logor, ako je vjerovati novinarskim napisima. Njemu se nekako činilo da su važniji kreativnost i potencijal novinara. 

  A kakvog se mi Brune Kovačevića sjećamo? Možda onog koji egzaltirano prati sportske uspjehe obitelji Kostelić od samih njihovih početaka? Ili onog koji se u pravedničkom nacionalnom gnjevu obrušava na giričeke, vujčiće, bagariće, koji ne zaslužuju ni da im se imena pišu velikim slovom jer su se usudili ne igrati za košarkašku reprezentaciju, iako je zastava svetinja, a himna život? Ili tako nekako. Ah pa da, ima nešto u brunastom programu gdje se spominje promocija pravih hrvatskih vrijednosti. 

 

  Ali mene od svega više muči što će biti sa Sportskim programom. Pa iz njega je otišao čovjek za čijeg je mandata Sportski ostao bez Željka Vele, bez Marka Šapita, bez Formule 1, bez prijenosa Hrvatske nogometne lige, bez prijenosa osam najatraktivnijih atletskih događanja u sljedeće tri godine, a Boži Sušecu je zabranjen ulaz u zgradu HRT-a nakon što je otišao u mirovinu. 

    Ma jasno da brunasti lavić nije za sve to kriv, ali ako mu se takve stvari nastave dešavati i na novoj poziciji, uskoro na HRT-u neće više biti ni psa da ga tko prošeta.