Možda ipak samo glume i prenemažu se pred javnosti, čekajući startni pucanj negdje u noći 4. prosinca koji će značiti početak opake bitke za opstanak – ne samo u stranci i politici – ali oni se, doista, doimaju kao da žive u gigantskom balonu od sapunice, opnom terminalno odvojeni od stvarnosti.

Za HDZ-ove glavešine, međutim, to nije pretjerano nova situacija – možda su jednostavno pod efektom silnih spinova u koprodukciji, prvenstveno, Ive Sanadera i Ratka Mačeka, nakon svih ovih godina, jednostavno izgubili sposobnost poimanja stvarnosti.

No, čak ni ta, gotovo medicinska dijagnoza, nije dovoljna da se objasne neke izjave iz HDZ-kampanje, od kojih je apsolutno šampionska ona trećeplasirane na listi HDZ-a u osmoj izbornoj jedinici, Vesne Buterin:

“Da nije bilo Jadranke Kosor, naše gospodarstvo bi bilo na koljenima”.

I kako da, kad to čuje, ili pročita, čovjek ne transcendira vlastito čuđenje i ljutnju i jednostavno – udari u smijeh?!

Jer, Hrvatska je, neugodno je uopće to i argumentirati, praktički jedina europska zemlja koja se nije, makar simbolički, izvukla iz krize započete slomom tržišta nekretnina u SAD-u još daleke 2007. godine. Hrvatska je zemlja u kojoj ne radi preko 300 tisuća ljudi, u kojoj nitko nikome pod milim Bogom ništa ne plaća (nelikvidnost – 40 milijardi!), u kojoj kronika dana redovno počinje sa štrajkovima i u kojoj je najbolje ulaganje u vlastitu budućnost kupnja jednosmjerne karte za inozemstvo.

 Što bi trebalo još da se konstatira da je gospodarstvo na koljenima? Da radnici plaćaju ulaznicu za dolazak na posao?!

Najgore od svega je što, dok je Hrvatska gospodarski i dalje u dubokoj rupi iz koje se neće tako skoro izvući, iz Europe i svijeta dolaze nove zabrinjavajuće vijesti i, najvjerojatnije, novi val globalne krize.

 A Hrvati su, već sad, solidno osiromašeni, pesimistični i cinični. HDZ, ipak, zna kako pridobiti naša srca: “Dobro razmislite. Radi se o Hrvatskoj”, veli slogan s najnovijeg izbornog plakata stranke koja je vladala punih 17 godina od 1990. naovamo.

Prva misao je, logično, bila da se radi o novoj vrsti gerilskog marketinga koju su smislila zločesta spadala u Kukuriku stožeru, pa kopirala HDZ-ov logo i napravila plakat sa (za promjenu) urnebesno duhovitom porukom koja, kao, zove na glasanje za HDZ. Jer, prilično je jasno da oni koji se barem rekreativno bave egzotičnom aktivnošću upotrebe vlastitog mozga, već spremaju šator, dekicu i konzerve, te kreću na kampiranje pred biračka mjesta kako bi odmah po otvaranju, prvi, mogli glasati. Protiv HDZ-a.

Ali ne. Plakat je doista original. HDZ-ov. Jadranka Kosor & co. doista zovu na razmišljanje jer se, eto, radi o Hrvatskoj. Da, baš Hrvatskoj.

Onoj zemlji koju je privatizacija pod HDZ-ovim pokroviteljstvom devedesetih provela kroz tranziciju iz (kvazi)socijalizma u predatorski kapitalizam.

Onoj Hrvatskoj u čije su ime počinjeni, a pod vodstvom HDZ-a zataškavavni ratni zločini.

Onoj Hrvatskoj u kojoj je, uz HDZ-ov know-how, korupcija postala jedini društveno održiv oblik poslovanja i mainstream način života, s kojom god institucijom da se ima posla – od policije do zdravstva.

Onoj zemlji u kojoj je, po HDZ-ovom receptu, glavni grad, takozvana metropola, toliko bogatiji (pardon, manje siromašan) od ostatka zemlje da su podjele sve dublje i opasnije.

Onoj zemlji, u kojoj, je li, “gospodarstvo nije na koljenima”.

Da, radi se o Hrvatskoj. I HDZ-u, stranci koja joj je podarila Franju Tuđmana, Ivu Sanadera i Jadranku Kosor.

Zato valja dobro razmisliti. Jer se, doista, radi o Hrvatskoj. Zemlji čijih dvadeset godina tvori uglavnom katalog propuštenih prilika.

Zemlji kojoj, ako se promašaji nastave gomilati i u narednim desetljećima, budućnost uopće nije neizvjesna.

Zemlji za kojom, bude li se i dalje vodila po dosadašnjim recepturama HDZ-a, naposlijetku neće imati tko ni žaliti.