Kninski branitelji su spomenik proglasili četničkim, agresorskim i okupatorskim zato što su na njemu pročitali i tri-četiri imena poginulih u uniformi Martićeve paravojske
Poredali se oni jedanaestoga dana u jedanaestome mjesecu jedanaeste godine ovoga milenija, točno u jedanaest sati, pred crkvom sv. Stefana u Golubiću. Kao da su ozbiljno shvatili riječi Damira Krstičevića s one presice umirovljenih generala, održane u znak potpore HDZ-u, na kojoj je Vitez od Mrkonjić Grada kazao da »hrvatski časnici i branitelji žele biti temelj i pokretačka snaga hrvatskog društva« i da »ne vidi razloga zašto branitelji danas ne bi mogli upravljati posrnulim poduzećima« I baš kao da su posrnulo poduzeće zvano Pravna država Hrvatska d. d. odlučili uzeti u svoje ruke.
Poredali se pripadnici Koordinacije braniteljskih udruga grada Knina pokraj spomenika podignutog u znak sjećanja na mještane Golubića stradale u ratovima od 1991. do 1995. i održali svoju press-konferenciju, točno kad se kalendarskim jedanaesticama pridružila i jedanaesta ura, i kad je istekao njihov ultimativno zadani rok da spomenik bude uklonjen. Zahtijevali su kninski veterani da se u tom roku ispoštuje odluka Pravne države Hrvatske d. d. zastupane po građevinskoj inspekciji, koja je prije više od mjesec dana procijenila da je ploča s imenima 34 poginula mještana Golubića bespravno postavljena, te da se daljnji radovi na njemu moraju obustaviti, nakon čega je i revni Tomislav Karamarko zabranio održavanje komemorativnog skupa na kojemu je spomenik trebao biti otkriven.
Kninski branitelji su spomenik proglasili četničkim, agresorskim i okupatorskim zato što su na njemu pročitali i tri-četiri imena poginulih u uniformi Martićeve paravojske, pa su obitelji poginulih, čije je udruženje i podiglo tu spomen-ploču dimenzija metar puta metar, odlučile ukloniti uklesani spisak stradalih i zamijeniti ga natpisom koji podsjeća na sve poginule, bez spominjanja imena i prezimena. Ali ni to nije odvratilo kninske veterane od inzistiranja na bezuvjetnom uklanjanju spomenika, odnosno – kako bi to Pravna država Hrvatska d. d. formulirala – objekta izgrađenog bez potrebnih dozvola. Stoga su dali rečeni ultimatum, da bi po njegovu isteku, u ime pravnosti, pred pravoslavnom crkvom u Golubiću sazvali press-konferenciju čije održavanje – u ime pravnosti, također – nisu prijavili nadležnoj policijskoj upravi.
No, ne treba kninskim braniteljima zamjeriti na tom formalno-pravnom propustu što su načela Pravne države Hrvatske d. d. promovirali na skupu održanom bez potrebnih dozvola. Njima je važno da su iz porte golubićke crkve mirno i dostojanstveno poručili kako od nadležnih službi očekuju da, u skladu s odlukom građevinske inspekcije, uklone spomenik.
A čitavo hrvatsko društvo – kojemu su branitelji, sukladno Krstičevićevoj inicijativi, postali pokretačka snaga – treba im biti zahvalno što će njihovo dizanje buke oko spomenika u Golubiću posve sigurno nagnati Pravnu državu Hrvatsku d. d. da istraži i obznani okolnosti pod kojima su 34 njezina državljanina – kako ona tri-četiri Martićeva soldata, tako i onih tridesetak civila, uglavnom staraca i žena – izgubili živote. Pa da onda saznamo i stvarne razloge zbog kojih nije dopustivo da za tim pokojnicima ostane bilo kakav kameni spomen, pa makar i u crkvenoj porti u opustjelom selu.
Da neko ime s uklonjene ploče ne bi proganjalo svoga ubojicu? Ili da Pravna država Hrvatska d. d. ne bi osjećala nelagodu zbog neažurnosti svoga knjigovodstva smrti?
