Groteskno zatvaranje očiju pred realnošću što ga je HDZ demonstrirao u Omišu, za tu je stranku svakodnevna rutina. Nikada i nigdje nitko iz HDZ-a nije ozbiljno progovorio o odgovornosti te stranke i svih njezinih članova za kriminal i prikrivanje zločina što ga je njezin vrh godinama provodio. Nitko se u HDZ-u nikada nije ozbiljno zapitao koliko je ta stranka odgovorna za zločine zbog kojih je, recimo, Glavaš u zatvoru. Nikada i nitko nije se u HDZ-u zapitao koliko je stranka odgovorna za kolektivno socijalno zastranjenje devedesetih, iz kojega se zemlja mukotrpno izvlačila cijelo proteklo desetljeće, i izvlači se još uvijek. Nikada se nitko u HDZ-u nije zapitao ne bi li njihovi političari trebali sada sjediti u Haagu. Nikada nitko nije se u HDZ-u zapitao o odgovornosti te stranke za ono što se 1993. događalo u BiH. 

    Nikada nitko, doslovno. HDZ je od samoga početka stranka moralne ravnodušnosti i političkoga cinizma. Štoviše, HDZ-om oduvijek vlada paranoični osjećaj vječne žrtve koju svi napadaju. Tuđman je običavao govoriti o obojenim vragovima koji su se prodali za Judine škude da napakoste Hrvatskoj. Istodobno, njegovi su tajkuni uništavali firme, a njegovi političari zataškavali zločine. Taj je mentalitet netaknut do danas. Jadranka Kosor predstavlja se spasiteljicom: počeli smo, kaže, borbu protiv korupcije. Ali treba odgovoriti: tko ju je dosad onemogućavao? Završili smo, kaže, pregovore s EU. Ali treba odgovoriti: tko je sprečavao da završe ranije? Nismo znali za Sanaderove poslove, kaže. Ali treba odgovoriti: kako je onda cijeli HDZ pod istragom? 

    U posljednjih dvadeset godina, HDZ se nekoliko puta navodno reformirao. Ponavljala se nerazumljiva mantra da se »HDZ iz pokreta mora pretvoriti u stranku«. Ali nije riječ o tome. Valja učiniti nešto što zdravi razum može lakše razumjeti: prihvatiti odgovornost. HDZ mora priznati političku i moralnu odgovornost za ono što je osmislio, dopustio i prikrivao. Posve je nedovoljno reći: nismo mi, nego oni. Nedovoljno je reći: dvjesto tisuća članova stranke pošteni su ljudi. Jer, jesu li? Jesu li se zapitali, koliko smo odgovorni, ako smo slušali, veličali i koristili utjecaj osuđenih, osumnjičenih i kompromitiranih vođa? Jesmo li učinili išta da prestane ono što se nije smjelo događati? Ako nismo, zašto nismo? 

    Znamenita je knjiga koja, premda napisana s neposrednim povodom, o takvim dvojbama govori univerzalno i s nedosegnutom samokritičnošću. Objavio ju je 1946. njemački filozof Karl Jaspers, a zove se »Pitanje krivnje«. »Pitanje krivnje je, više od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo sami sebi. Naša trenutna svijest o postojanju i o sebi samima zasniva se na načinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega«, napisao je Jaspers. Sve dok HDZ javno, čak pokajnički, ne odgovori na pitanje krivnje, neće postati ništa drugo doli – stranka prijestupnika.