Europa je prošli tjedan tražila rješenje da izbjegne raspad i privremeno ga našla: banke će se dokapitalizirati, Grčkoj se oprašta polovica dugova, a krizni fond eurozone se povećava. Nakon dugog iščekivanja iz bruxelleske radionice konačno je izašao nekakav ujednačeni stav i tržišta su to honorirarala. U četvrtak su i burze slavile trijumf europskog jedinstva, no već u petak došlo je do naglog hlađenja. Italija se zadužila, no kamata koju je uspjela postići bila je više od očekivane što je ukazalo da bojazni oko stabilnosti javnih financija nisu nestale. Banke su krenule zbrajati koliko im kapitala treba da bi zadovoljile nove europske propise donesene kako bi se osigurao zračni jastuk u slučaju otpisa grčkog duga. Dodatni kapital nedostaje grčkim, španjolskim, talijanskim, francuskim i drugim bankama, a procjenjuje se da će im sve zajedno trebati oko 106 milijardi eura dodatnog novca. Pokušat će prvo do njega doći same, pa su neke podkapitalizirane banke već najavile nove dokapitalizacije. Ako u tome ne uspiju, obratit će se državnim proračunima, a tek ako to ne bude moguće, moći će potražiti pomoć iz kriznog fonda koji inače služi za pomoć prezaduženim članicama. 

    Kapacitet fonda pokušava se proširiti bez da se stvara dodatni teret za europske proračune, no u javnosti je najsnažnije odjeknula vijest da se u priču ponovno uključuje Kina koja drži više od polovice svjetskih deviznih rezervi od čega je četvrtina u eurima. Spašavajući euro ta zemlja tako praktički čuva i vlastiti kapital, međutim, teško da će ostati na tome. Već su ranije slane poruke da se može računati na kinesku pomoć ukoliko Europa u potpunosti otvori granice za kinesku robu i prizna joj što prije status tržišnog gospodarstva. Odluka je delikatna i u političkom smislu jer umjesto da sama rješava svoje nagomilane probleme, Europa ih praktički prebacuje na druge. 

    Monetarna politika bez fiskalnog jedinstva već je dovoljni teret pogotovo kada stvari, kao u globalnoj krizi, pođu po zlu, no rizik u koji je ušla, Europa bi sada trebala do kraja podnijeti ili od svega odustati. Ako se već prešlo na zajedničku valutu, fiskalni bi se teret trebao raspodijeliti unutar eurozone, pri čemu bi razvijeniji trebali podnijeti još veći trošak. No, za toliki stupanj ekonomskog jedinstva ipak nema previše volje ili političkih mogućnosti, budući da su europski političari rastrgani između interesa vlastitih birača i dobrobiti eurozone. 

    Sve je izvjesnije da dužnička kriza Europu vuče prema novom recesijskom dnu, pri čemu se u nezavidnom položaju našla Europska središnja banka koja formalno, prema zapadnjačkoj tradiciji, brine o stabilnosti cijena, no sada radi mnoge nekonvencionalne poteze i otkupljuje dugove prezaduženih članica, a izgleda da će morati ponovno spustiti ključni kamatnjak kako bi dala snažniji impuls rastu. Ipak međutim nije prošao francuski prijedlog da se ECB veže uz krizni fond i tako mu daje potporu neograničenim tiskanjem novca. 

    Među bankarskim grupacijama koje trebaju dodatni kapital su i neke u okviru kojih posluju banke u Hrvatskoj, no ovdje i dalje ostvaruju značajne dobiti kao da krize nema pa je u tom kontekstu Rohatinski i spomenuo mogući odljev kapitala. Ta visoka dobit u Hrvatskoj ubire se dijelom po osnovi kamata na kredite građanima koji su ih ubrzano podizali u proteklom desetljeću, a dijelom po osnovi pojačanog kreditiranja države. No, i bankari znaju da to baš i nije neka perspektiva jer gospodarstvo je na koljenima, a ono jedino generira zdravu osnovu za prihode i plaće. Državne financije u Hrvatskoj još se doduše nisu urušile; još nismo zaduženi kao Grčka, ali smo na korak od gubitka kreditnog rejtinga, prezaduženi i devastirane privrede. Perspektiva je dakle takva da se u reforme mora krenuti, no one trebaju ići na barem dva kolosjeka, prvi je da se kratkoročno manje troši što bi u kratkom roku moglo i dodatno urušiti BDP, stoga ta mjera ima smisla jedino ako se paralelno krenu postavljati temelji za dugoročni rast i razvoj. Dakle, ako i budemo prisiljeni zvati MMF, i dalje nećemo biti lišeni toga da sami moramo osmisliti razvoj.