Da su se stvari uistinu ovako odvijale to bi impliciralo da je Jadranka Kosor u startu bila odlučna da i vlastitu stranku očisti od korupcijskog ponašanja, pa i pod cijenu da i sam HDZ bude predmet istrage i radi toga izgubi parlamentarne izbore i na dulje razdoblje prijeđe u oporbu, u kojoj ga predvidivo očekuju i ozbiljni unutarstranački obračuni. Svaki član HDZ-a imao bi stoga puno pravo Jadranku Kosor nazvati svijesnom grobarkom stranke. Da je premijerka zaista pokrenula ovakvu borbu protiv korupcije, to bi sugeriralo da je spremna bila čak i na istraživanje izvora financiranja svoje iznimno skupe predsjedničke kampanje. Je li sve to skupa realno? Naravno da nije. Jadranka Kosor nije u nekom autodestruktivnom zanosu željela naškoditi niti sebi niti svojoj stranci.   

Predsjednica Vlade i HDZ-a nije pokrenula nikakvu borbu protiv korupcije. To je ona, uostalom, i sama priznala kad je u četvrtak objavila da je dobila obavijest da je istraga proširena i na HDZ. Spomenula je tada da im se borba protiv korupcije vraća kao bumerang. Ta je sprava zamišljena tako da se vrati onome tko je baci, ali u žargonu se povratak bumeranga navodi kao negativna posljedica. Jadranka Kosor nije htjela da joj se bumerang vrati i žestoko uzdrma i nju i HDZ.  

  Što se onda dogodilo nakon što je Sanader podnio ostavku? Nestao je njegov stisak oko Bajića i glavni državni odvjetnik zadnjim je mrvicama svojeg dostojanstva odlučio nadoknaditi propušteno. Da je to i htjela, Jadranka Kosor nije ga mogla zaustaviti. Njezina politička snaga nije niti približna Sanaderovoj. Borba protiv korupcija imala je neovisan tijek, nije usmjeravana iz Banskih dvora i zato je stigla i u sjedište HDZ-a. Ali, svakako će ostati zabilježeno da je korupcija prvi put intenzivno progonjena u mandatu Jadranke Kosor. Baš kao što će, recimo, zapamćeno biti da je Osama bin Laden likvidiran dok je američki predsjednik bio Barrack Obama, iako nije on vodio tu operaciju.