Po čemu se u Hrvatskoj danas prepoznaje komunist? Vjerovali ili ne – čak i po tome što o jednom deklariranom katoliku i hrvatskom nacionalistu kakav je bio i ostao Ivo Sanader govori s poštovanjem. I po tome što za uzor skromnosti drži njemačku demokršćanku Angelu Merkel. Ako ne vjerujete, znači da niste slušali kontakt-emisiju Radio Splita u kojoj su gostovale perjanice splitskoga HDZ-a – Dujomir Marasović i Živko Nenadić.

 Snimka emisije može se pronaći na internetu, a one koji je žele poslušati moram upozoriti da izlaganje ušiju i mozga verbalnom teroru Dujomira Marasovića može ostaviti nesagledive posljedice na njihovo zdravlje. Predsjednik splitskog HDZ-a, naime, zvuči kao netko tko hrvatskim jezikom vlada do te mjere pasivno da bi mu čak i Željko Kerum mogao s punim pravom reći: »A Duje moj, kako ono govoriš, jebala te, nije kontradikcija nega ono kontra od kontradikcije, ona, rećmo, dikcija… Pa ja san za te oni šta je glumce učija divanit, oni, pomozider mi kazat, čekaj da pitan Stipu u gostima… Stipe, kako ono… Lozina? Lamza? Aaaa, Lonza… E, Duje moj, ja san za te Tonko Lonza!« Od neslušljivosti tog Marasovićeva zaplitanja parahrvatskim jezikom gora je samo nesnošljivost koja progovara iz svake njegove rečenice.

   Javi se, dakle, u emisiju jedna umirovljenica da upita kako uvažene HDZ-ovce nije sram plašiti ljude neisplatom mirovina i kako premijerku nije sram plesati gdje god dođe dok ljudi na ulicama gladuju, te da podsjeti kako je Jadranka Kosor još 2009. govorila »Kud Ivo, tu i ja!«, e da bi sada, umjesto da ode k njemu, došla u izbornu jedinicu na mjesto – baš tako je rekla – gospodina Sanadera. Na to je Dujomir Marasović gospođu nazvao »jednim običnim komunističkim propagandistom iz bivših vremena« i optužio je da »namjerno laže narod kao što je njima to bio stil punih pedeset godina«.

   Na sljedećeg se slušatelja predsjednik splitskog HDZ-a nije imao petlje izderati kao na tu gospođu u trećoj dobi. Taj se sretnik predstavio kao hrvatski branitelj koji je ostao bez posla, napomenuo da nije nikakav komunist, nego da su ga, baš naprotiv, nazivali ustašom, pa je Marasoviću u eter sasuo da je HDZ »najveći tumor kojega je majka ikad rodila«. Kao odgovor je dobio Marasovićevu recitaciju o »hrvatskoj državi koja je zbrinula branitelje kao što nijedna država u Europi nije, pa čak ni Amerika poslije vijetnamskog rata« i o »HDZ-u koji je u Splitsko-dalmatinskoj županiji napravio čudo neviđeno«.

   Vrhunac Marasovićeva divljanja uslijedio je nakon javljanja postarije slušateljice koja je, nakon obavezne napomene da nikada nije bila članica Komunističke partije, priupitala zašto se hrvatska premijerka – umjesto što tanca pred očima nezaposlenih i gladnih, te obilazi Hrvatsku sa svojom izložbom broševa – po skromnosti ne ugleda na njemačku kancelarku.

Gospođa je na kraju izrazila vjeru da će predsjednik splitskog HDZ-a drugačije govoriti kad bude smijenjen, pa je ni pozivanje na Angelu Merkel nije spasilo ni od Marasovićevih optužbi za komunistički mentalitet, a ni od valjda najbestidnije rečenice koju se jedan politički moćnik ikada usudio izgovoriti nekoj građanki ove zemlje: »Vaša mržnja je tolika da vam je poremetila zdrav razum.«

   U tih je deset riječi, eto, stala sva HDZ-ova ljubav prema hrvatskim građanima i sva ta stranačka im pamet. Sjetite ih se 4. prosinca.