Ni demokratski Zapad nije robovao dogmama svoga liberalnog kapitalizma, što se vidi i danas, kad svijet pokušava izaći iz najveće ekonomske krize u posljednjih 80 godina. U Washingtonu, Londonu i Bruxellesu odvijaju se velike promjene koje bi trebale zauzdati kockarsko ponašanje kapitala, banaka i cijelog financijskog sektora, te staviti ga u službu ljudi, naroda, država i njihovih gospodarstava. 

  Čini se da mnoge od tih promjena do nas ne dopiru – ni do Hrvatske narodne banke, niti do političara koji su trenutačno zaokupljeni doskočicama u izbornoj kampanji. 

    Središnja britanska banka, primjerice, promijenila je monetarnu politiku i upravo pokreće novi val tzv. »kvantitativnog popuštanja«. Konkretno, uz dosadašnjih 200 milijardi funta natiskat će još 75 milijardi, a taj golemi novac upumpat će izravno u gospodarstvo. Državne obveznice kupovat će posredno, putem privatnog sektora, ali će kupovati i obveznice poduzeća. Više novca u optjecaju snizit će kamate te potaknuti rast investicija, gospodarstva i zapošljavanja. 

Kad je sličnu politiku u Hrvatskoj ljetos javno predložilo, na portalu H-Alter, petnaestak domaćih ekonomista pod vodstvom Milovana Baletića, čuvari naših novih dogmi diskvalificirali su ih kao »relikt socijalizma«. Svim hrvatskim zagovornicima »kvantitativnog popuštanja« godinama se neutemeljeno pripisuje da žele tiskanje novca bez pokrića i hiperinflaciju – kao da Amerikanci i Britanci nemaju pojma što rade. 

  Ako takvom HNB-u dodamo Sanaderovu i Kosoričinu vladu, koje tijekom krize nisu poduzele ozbiljne antirecesijske mjere, nije čudno što je Hrvatska u Europi jedna od rijetkih zemalja koje gospodarski oporavak zaobilazi. Hrvatska je na repu događaja, a odgovorni dužnosnici u središnjoj banci i oko nje još uvijek probiru mačke prema boji, dok miševi kolo vode. 

    Naravno, inicijativa za promjene u politici HNB-a treba doći iz Sabora i Vlade, vjerojatno poslije izbora. Nova vlada nema drugog izbora nego napraviti zaokret u ekonomskoj politici te zapuštenu hrvatsku industriju poticati i uz pomoć HNB-a. Sabor i vlada više ne moraju podržavati sadašnju politiku HNB-a, koja je u posljednje desetljeće i pol kumovala ekonomskom pustošenju Hrvatske i dubokoj strukturnoj krizi našega gospodarstva. Ne moraju je podržavati, jer to od njih ne zahtijevaju ni Mao Zedong, niti Adam Smith, pa ni Europska unija i njezina središnja banka.