A što da Hrvati okupiraju?

Zemlja koje nema Borisa Pavelić

Boris Pavelić

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Lako je bilo čemu objaviti kraj; lako je biti gnjevan; lako je prepustiti se masovnome pravedničkom zanosu. Ali teško je načiniti alternativu koja bi bila bolja od onoga što smo upravo srušili

Ali pokret se širi. Preksutra, 15. listopada, stići će i na zagrebački Trg bana Jelačića. Ovako su organizatori objasnili povod prosvjedu: »15. 10. želi podsjetiti građane da je sadašnji sustav demokracije u kojoj sudjeluju, a koji se bazira na glasanju jednom u četiri godine i šutnji u međuvremenu, sve samo ne pravedan i da je vrijeme tog sustava prošlo«.     Hej, čekajte malo. Vrijeme demokracije – »prošlo«?! I dalje: »Izgleda da politiku pokreće samo kapital i da politika pokreće samo kapital. Radi toga se našom stvarnošću manipulira, naše glasove se iskorištava, a sve to u svrhu bogaćenja elite dok narod gladuje!«. »Izgleda«? Nismo baš sigurni, ali »izgleda«. Radi tog »izgleda«, »našom se stvarnošću manipulira, naše se glasove iskorištava«. Tko manipulira, tko iskorištava? Nije odgovoreno. »A sve to u svrhu bogaćenja elite dok narod gladuje!«. Tko gladuje? Narod. »Uime naroda« napadamo »elitu«. To smo već slušali. Pa uskličnik na kraju rečenice: znak ljutnje. Organizatori su, dakle, ljuti jer nešto nekako »izgleda«, pa proglašavaju da je »vrijeme sadašnjega sustava demokracije prošlo«.    

Zloguka je to najava. Potpisanome se koža ježi svaki put kad čuje da je »vrijeme demokracije prošlo«, naročito na ovim antidemokratskim stranama. Ali dobro: možda bismo se i složili, kada bi nam bilo objašnjeno kakvu to novu demokraciju – ako uopće demokraciju – predlažu organizatori »15.10«. Jer, prosvjedovati je lako. Lako je bilo čemu objaviti kraj; lako je biti gnjevan; lako je prepustiti se masovnome pravedničkom zanosu. Ali teško je načiniti alternativu koja bi bila bolja od onoga što smo upravo srušili. 


    U Hrvatskoj, uostalom, mnogo je teže prepoznati tko je, zapravo, taj koji nama »manipulira« i koji nas »iskorištava«. Ako i jest točno da su to u Americi pokvareni financijaši – premda je zasigurno mnogo kompliciranije – tko je to u nas? Svemoćnu burzu nemamo. Banke? Možda. Ali čime ih zamijeniti? Tajkuni? Možda. Ali njih ne bi bilo da nije loših političara. A tko je te loše političare birao? Brzih i jednostavnih odgovora naprosto nema, čak su i pitanja prilično konfuzna. Imamo, dakle, pravo biti nezadovoljni, imamo pravo i prosvjedovati, ali dobro bi bilo imati na umu da se i demoni katkad prerušavaju u osloboditelje.


više vijesti