Dobra stara konzervativna Europa, pod teretom dužničke krize, srlja u ponor. Situacija je doista zastrašujuća. Najgore je u eurozoni. Gospodarska se kriza već odavno prelila u političku. Svega nekoliko zemalja eurozone – Austrija, Luksemburg i Malta – imaju stabilne vlade. U Austriji je od prijevremenih izbora 2008. na vlasti velika crveno-crna koalicija socijaldemokrata i pučana, a Luksemburg je jedinstven po tome što je tamošnji premijer Jean-Claude Juncker premijer s najduljim stažom od svih zemalja Europske unije, još od 1995., otkad je naslijedio Jacquesa Santera. Od 2004. Maltom vlada konzervativna vlada, i nema izgleda da će se to uskoro promijeniti.

  Kod svih ostalih zemalja vlade su već pale, ili će uskoro. Nedavno se to dogodilo u Finskoj, Irskoj i Grčkoj, a ranije i u Portugalu, na Cipru, i u Slovačkoj. Premda nije dio »eurolanda«, i Velika Britanija dobila je lani novu vladu. Zbog teške krize laburisti su prepustili vlast koaliciji konzervativaca i liberala. U Finskoj su na vlast došli konzervativci, u Grčkoj socijaldemokrati, kao i u Irskoj. U Portugalu su konzervativci morali predati vlast desnim socijaldemokratima, dok su u Slovačkoj socijaldemokrati vlast prepustili konzervativcima. Na Cipru je na vlasti ljevica.

  Ali za nas je zanimljivija situacija u zemljama u kojima se smjena vlasti tek očekuje. Među njima su, naravno, najvažnije Njemačka i Francuska, u kojima se, kako se čini, ljevica vraća na vlast. U Njemačkoj, najvažnijem europskom gospodarstvu, godinu i pol prije izbora koalicija Angele Merkel toliko je kompromitirana da je malo izgleda da će »najmoćnija žena svijeta« osvojiti još jedan mandat.

  U Francuskoj pak, koja zajedno s Njemačkom tvori drugi pol osovine o kojoj je oduvijek ovisila budućnost europske integracije, ljevica je već osvojila većinu u senatu, što bi mogla biti predigra za trijumf socijalističkog kandidata na predsjedničkim izborima sljedeće godine.

  Ljevica je sve bliže povratku na vlast i u Italiji, ali uglavnom zbog potpunog urušavanja i moralnog pada Silvija Berlusconija. Politička kriza potresa još neke europske zemlje (Slovenija, Estonija, Nizozemska, Španjolska).

  Iako je europska desnica još uvijek neprikosnoveni politički gospodar Europe (ljevica je na vlasti samo u pet ili šest zemalja EU), kriza i politička napetost, kako ukazuje gornja slika, vjerojatno će uskoro dovesti do tektonskih promjena političke slike Europe. Nakon dugogodišnje dominacije desnice, ljevica se vraća na scenu.

  Očevi današnje EU bili su demokršćani, poput Francuza Roberta Schumana, Nijemca Konrada Adenauera i Talijana Alcidea De Gasperija, koji su vizionarski udarili temelje ujedinjenoj Europi. Željeli su prevladati nacionalizam, koji je sukobljavao narode i izazivao ratove. I doista, europski projekt donio je Starom kontinentu najdulje razdoblje mira i prosperiteta u povijesti. No sada je sve to dovedeno u pitanje. Nove generacije europskih konzervativnih političara, uz svesrdnu pomoć svojih lijevih kolega, svoj su povijesni politički projekt dovele pred bankrot – novčani i moralni. Neoliberalna politika, koju su prigrlile europske centrističke i desne vlade (ali i nominalno lijeve vlade poput britanskih laburista), prepustila je stvarnu vlast financijskim elitama.

  Europa se pretvorila u monstruma koji oduzima siromašnima da bi bogataši postali još bogatiji. Pod vlašću desnice, Europa zastupa interese kapitala, a ne Europljana. Europska socijalna država – ta differentia specifica europskog modela u odnosu na američki predatorski kapitalizam – sada je na izdisaju. Dok su banke konsolidirane milijardama eura proračunskog novca – na račun javnih plaća, obrazovanja, zdravstva, socijale, kulture… – građani su prepušteni tržištu. Za bankare socijalizam postoji – i to onaj državnog tipa! – a 99 posto svih ostalih predani su na milost i nemilost tržišnom darvinizmu i diktaturi financijskog kapitala!

  Konzervativna politička ideologija, tradicionalno zainteresirana za utvrđivanje postojećeg poretka, nema rješenja za sadašnju krizu.

  Zbog toga će ljevica dobiti novu povijesnu priliku. Ljevica koja je uvijek bila intelektualno hrabrija u traganju za novim putovima, morat će ponovno uspostaviti ravnotežu između rada i kapitala.