Danas smo na svetom mjestu, vrijeme da se okrenemo sebi, preispitamo što smo radili, malo više poniznosti često bi u politici dobro došlo mnogima – rekla je jučer u Mariji Bistrici Jadranka Kosor. I kada smo već pomislili da je ta mudra rečenica uvod u naprasnu ostavku predsjednice Vlade i vladajuće stranke, jer je odlučila ponizno podvući crtu okrenuvši se sebi te prispitavši što je dosada radila i u čemu je sve sudjelovala »ne znajući ništa« o onome što se zbiva oko nje, opet ništa od »principijelonosti« koja se zagovara. To što je rekla, očito, vrijedi za cjelokupnu oporbu (i pola koalicijskih partnera) ali ne za nju i HDZ. 

    Trebat će jobovske strpljivosti da se bez živčanog sloma odslušaju gomile gluposti kojima ćemo biti bombardirani u naredna dva mjeseca. Poput one da se »HDZ ne bori za vlast, već za povjerenje građana kako bi im mogao služiti i u naredne četiri godine«. Je li moguće politički »služiti« građanima a ne boriti se za vlast i, naposljetku, doći na vlast? Nije. Pa što je ova rečenica trebala značiti? Bolje o tome ne misliti. Ni o tome što je »pisac« htio reći ni o tome kakvima smatra one kojima je ovakva poruka namijenjena. Stoga bi za duševno zdravlje bilo najbolje ne osvrtati se na takve bedastoće smatrajući sve to skupa »izbornim folklorom«. 

    Problem je međutim što u moru, većih ili manjih, predizbornih promidžbenih besmislica o tome je li jadnija vlast ili oporba, koga bole prepone a koga ne – koje ćemo zaboraviti čim se počne brojiti glasove – promaknu znatno opasnija »obećanja« kojima se u izborne svrhe zloupotrebljavaju ključne institucije na kojima počiva država. Jedno od takvih je dala premijerka kazavši da se u HDZ-ovim planovima »prvi put predviđaju izmjene Ustava kako bi ugradili ograničenje deficita i javnog duga«. 

    Riječ je o doista revolucionarnoj ideji čega se u svijetu dosad nitko i nigdje nije sjetio. Čak ni u nedemokratskim zemljama. Ustavu naime, kao najvišem političkom i pravnom aktu jedne države odnosno okviru koji omogućava djelovanje javne vlasti, ali i ograničava vlast te sprječava njenu zloupotrebu, nije primjerena takva »sitničavost«. Za to postoje zakoni, potom i zdrav razum te poštovanje političkih običaja i primjerena demokratska kultura. Naravno, i natjecanje političkih stranaka koje u okviru Ustava nastoje ponuditi najbolja rješenja za dnevne probleme građana. 

Umjesto vladavine prava dakle propovijeda nam se politički voluntarizam, takoreći svakodnevno prekrajanje Ustava radi političkih probitaka određenih skupina. I u postojećem hrvatskom Ustavu dovoljno je formulacija koje su gotovo obesmišljene (pravo na rad, primjerice) ili pomaknute u daleku budućnost, a sada bi trebalo »propisivati« i gabarite proračuna. Sutra će se tako netko sjetiti da u Ustav »ugradi« i razinu izdvajanja za znanost ili kulturu, pa i »zaštitu« nekog nogometnog kluba ili pojedine stranke. Zašto ne upravo HDZ-a? 

    Jadranka Kosor zna da to što govori neće biti moguće realizirati. Ni da kojim čudom HDZ dobije relativnu većinu mandata teško bi prikupio dvije trećine zastupnika pri zdravoj pameti (i s demokratskom političkom svješću) da za to glasaju. No, tim gore. Svjesno se rugati Ustavu za šaku glasova znači rugati se demokraciji podrivajući jednu od njenih najvažnijih institucija.