Početkom minulog tjedna na stranicama našeg lista objavili smo priču o poslovnom odnosu Ministarstva turizma i marketinške agencije Sanamens d.o.o.. U četiri godine ministarstvo je ovom poduzeću isplatilo oko šest milijuna kuna putem natječaja za organizaciju manifestacija kao što su Dani hrvatskog turizma, a sve uz pomoć dodatka 2b Zakonu o javnoj nabavi. Taj dodatak Zakonu, osmišljen u mandatu premijera Ive Sanadera, omogućuje naručitelju poslova i usluga da dodijeli posao poduzeću po vlastitom izboru onda kad je u pitanju organiziranje izložbi, sajmova, kongresa i sličnih manifestacija. Postojanje dodatka 2b bio je osnovni preduvjet za malverzacije kojima su iz javnih poduzeća i tijela državne uprave izvučeni milijuni kuna.

– Sve sam radila po zakonu, a poslove sam dobivala putem javnih natječaja i preporuka zadovoljnih klijenata, branila se svojedobno vlasnica tvrtke FIMI media Nevenka Jurak kad je javnost napokon informirana da su čelnici javnih poduzeća morali davati poslove njezinom poduzeću po nalogu samog vrha vlasti.

Da kojim slučajem pred istražiteljima nisu propjevali sudionici sastanka na kojem je dogovoreno da FIMI media mora dobivati poslove, pravna država Nevenki Jurak mogla bi staviti soli na rep. Ona je poslove uistinu dobivala po zakonu, uz pomoć dodatka 2b Zakona o javnoj nabavi. U vrijeme dok su Barišić i Sanader drmali državom kako su htjeli, na bilo koji natječaj javnih poduzeća ili tijela državne uprave moglo se prijaviti koliko god želite marketinških agencija, ali posao bi svejedno dobila FIMI media i sve bi bilo po zakonu.

Na isti način – uz pomoć dodatka 2b – poslove je od državnih poduzeća dobivala i tvrtka Massol, u vlasništvu Ivana Solde. Ova tvrtka, podsjetimo, bila je uključena u organizaciju predizbornih kampanja vladajuće stranke, koje je predvodio Ratko Maček. Nerijetko su u medijima Mačeka povezivali sa Soldom i njegovim poduzećem, ali spomenuti dvojac redovito je demantirao svaku povezanost. Kako bilo, Massol je bio jedna od marketinških tvrtki koje su od ministarstava i javnih poduzeća redovito dobivale milijunske poslove. Sve je bilo po zakonu, uz pomoć 2b dodatka zakona o javnoj nabavi. Poslove je Soldo nastavio dobivati i nakon Sanaderovog pada, o čemu smo pisali koncem srpnja ove godine. ministarstvo gospodarstva Soldinoj tvrtki Max Sollers platilo je 696 tisuća kuna za posao organizacije 15. nacionalnog savjetovanja o gospodarstvu u Šibeniku. Kad smo postavili upit kako je posao dodijeljen, u ministarstvu su odgovorili: »Proveden je postupak Javne nabave po članku 96. Zakona o javnoj nabavi. Ova nabava spada pod usluge iz dodatka 2b. Prethodno smo prikupili tri ponude iako prema Zakonu o javnoj nabavi i članku 96. to nismo bili u obvezi.« Sve je odrađeno po zakonu i istina je da nikog Popijačevo ministarstvo nije moralo zvati na natječaj. Mogli su posao odmah dati Max Sollersu, a mogli su i pozvati bilo koga da se natječe sa Max Sollersom, što su i učinili. Soldina tvrtka na koncu dobila je posao. Sve po zakonu.

Da bi tematiku još više približili čitateljstvu poslužit ćemo se jednim primjerom. Uzmimo da ste upravo Vi vlasnik tvrtke – marketinške agencije, a da je autor ovog teksta Vaš dobar prijatelj i ujedno ministar gospodarstva. Vas kao prijatelja pozivamo na natječaj, a uz Vas odaberemo još tri beznačajne firme, čisto da imamo paravan ukoliko bude neželjenih pitanja iz medija. Iz ovog ili onog razloga odbijemo beznačajne tvrtke, a Vama dodijelimo milijunski posao. Sve će pritom biti savršeno legalno. To nam omogućuje dodatak 2b Zakona o javnoj nabavi.

Zbog svega navedenog, sporni dodatak zakonu potrebno je pod hitno ukinuti ili mu pridodati osigurače koji će onemogućiti legalizirano pogodovanje i pljačku. U tranzicijskom razdoblju građani ove zemlje nagledali su se zakona koji su banditima omogućili da prisvoje cijela poduzeća. Kako je vrijeme odmicalo takvih pravnih paravana za pljačku bivalo je sve manje i manje. Ipak, oni nisu u potpunosti nestali. Dodatak 2b Zakona o javnoj nabavi jedan je od posljednjih takvih paravana. Samo njemu zahvaljujući, funkcionira shema izvlačenja novca putem marketinških agencija i poduzeća za organiziranje kojekakvih manifestacija. Već nakon afere FIMI media tome se moralo stati na kraj, ali državna vlast očito tako nije mislila. Međutim, sad je krajnje vrijeme da se i o tome razmisli, jer svaki javni natječaj gdje se poslovi dodjeljuju uz pomoć 2b Zakona o javnoj nabavi postaje s razlogom sumnjiv.