Široj je javnosti nepoznato da je smanjenje plaća tražila i misija MMF-a, kad je uoči ljeta došla u redoviti, neobavezni posjet Hrvatskoj. Vlada i Hrvatska narodna banka tom su se prilikom u svojim pogledima dosta razišli s MMF-om, a Ministarstvo financija je poručilo da »neće biti smanjenja plaća«. 

    Pojednostavljeno rečeno, MMF je uoči ljeta od hrvatskih vlasti tražio devalvaciju kune za 10 posto, kako bi Hrvatska potaknula svoj gospodarski rast, izvoz i izlazak iz krize. Središnja banka s time se nije složila, jer bi devalvacija za građane, poduzeća i državu značila povećanje rata za otplatu kredita, koji su uglavnom vezani za euro. 

    Dobro, ako niste spremni na smanjenje vrijednosti kune, morate smanjiti plaće i ostale rashode. Ako želite popraviti situaciju u državi, morate učiniti jedno, ili drugo. Treće mogućnosti nema – takav je navodno bio stav ljudi iz Washingtona koji preporučuju reforme. 

    Hrvatske vlasti, očekivano, odbile su obje mogućnosti, a Vlada se izgovarala da su joj izbori pred vratima. No, MMF-ovi prijedlozi nisu stali na tome. Kad je HNB već upozorio da su hrvatski krediti uglavnom vezani za eure, MMF je guverneru preporučio da smanji ovisnost Hrvatske o eurozoni koja pada u sve veće nevolje. Tražili su od guvernera da potiče davanje kredita u kunama, bez valutne kauzule, ali on je odgovorio da ne može ići protiv stvarnosti: građani svoju ušteđevinu najradije čuvaju u eurima. 

    Predstavnici MMF-a, štoviše, ponovili su da Hrvatska ne treba biti tako ovisna o euru jer njezin ulazak u eurozonu – čak i kad eurozona ne bi imala problema – tehnički nije moguć prije 2020. godine. Povrh toga, MMF je prigovorio Rohatinskome da ima premale devizne rezerve, što je u središnjoj banci izazvalo revolt. Guverner je MMF-u odgovorio da devizne rezerve iznose čak 11 milijarda eura. No, MMF smatra da to nije dostatno jer, prema njegovoj metodologiji, visina deviznih rezervi mora odgovarati iznosu koji Hrvatska tijekom jedne godine treba izdvojiti za otplatu svih kredita i kamata – a to je 15 milijarda eura. 

    Stoga je MMF navodno preporučio HNB-u da osigura više kuna i da njima kod poslovnih banaka kupuje eure, kako bi pokrio manjak u rezervama. Veća ponuda kuna na tržištu mogla bi dovesti do pada kamata i jeftinijih kredita za poduzeća i građane. No, to ne bi odgovaralo bankama: niže kamate znače i nižu dobit. HNB je navodno bio protiv takvog prijedloga, jer bi više kuna na tržištu dovelo do deprecijacije domaće valute. 

    Tako su Vlada i HNB odbili MMF-ove prijedloge i nastavili po starom. Zaokreta nema. Financijska situacija u Hrvatskoj se polako pogoršava. Albert Einstein jednom je rekao da je nerazumno stalno raditi iste stvari, a očekivati da će one dati drukčije rezultate. Uostalom, Vlada i guverner su pri kraju mandata, a poslije njih – što bude. 

    Građanima ne ostaje drugo nego nadati se da im poslije izbora neće biti gore. Ostaje im pitanje koga će izabrati da Hrvatsku izvači iz neprilika i višegodišnje krize: one koji su bili na vlasti i uopće se nisu oznojili da poprave stanje, ili one koji su već jednom, nakon 2000. godine, izvlačili Hrvatsku iz ekonomskih nevolja. One su bile lakše nego danas, ali ni tada se nije moglo bez MMF-ove pomoći.