Obilježio se, eto, još jedan Dan policije, a znate već i kako. Radno i svečano, mirno i dostojanstveno. Tek ponegdje razuzdano i raspištoljeno. Najveselije je bilo u Splitu, gdje je gradonačelnik nakon završetka službene fešte poveo slavljenike na nastavak zabave – drito u kockarnicu, smještenu u katakombama Kerumova nedovršenog hotela »Marjan Hilton«. 

 

  Postponoćnoj misi održanoj u čast svoga strukovnog zaštitnika Svetoga Mihovila, a u slast boga Mamona, pribivali su brojni policijski uglednici, na čelu s načelnikom PU splitsko-dalmatinske Ivicom Tolušićem i šefom krim-policije Antom Matkovićem. Ne zna se jesu li jake snage MUP-a u kockarnici poduzele kakvu opsežniju akciju lociranja, identificiranja i privođenja varljive Fortune vlastitoj svrsi i osobnoj koristi ili se splitska policajna krema zadovoljila tek pukim kibicerskim izvidima preko gradonačelnikova ramena, dok je ovaj pokušavao nadoknaditi onih nekoliko tisuća eura kojima je na službenom derneku oblijepio svirače. 

    No, za vjerovati je da su Karamarkove i Grbićeve splitske uzdanice iz tog kršćansko-mističnog ambijenta, ispunjenog ruletima, poker-aparatima, jednorukim Jackovima i sličnim sakralnim pomagalima, ponijele – ako već ništa drugo, a onda barem dovoljno nadahnuća za svoje daljnje djelovanje u službi zakona. I da im taj provod u kockarnici, pod odgojnom palicom Željka Keruma, nije pogubno utjecao ni na profesionalni moral ni na džepove. 

 

  Najborbenije je Sveti Mihovil obilježen u Sisku, gdje je biskup Vlado Košić s oltara istaknuo svoju kandidaturu za diplomatskog ordinarija. »Naša bi zemlja trebala hitno prekinuti sve diplomatske odnose s vladom Srbije, dok ona ne prizna istinu! Kako je moguće da Vukovar, koji je simbol našeg otpora nepravdi i genocidu nad Hrvatima, službene institucije na drugoj strani proglašavaju mjestom genocida koji su tu tobože počinili Hrvati? Vidite, mi još nismo završili borbu za svoju slobodu!« – žestio se sisački biskup u svojoj blagdanskoj homiliji pred visokim predstavnicima MUP-a. Ne zna se je li itko od uniformirane pastve tu propovijed msgr. Vlade Košića shvatio kao izvor duhovne snage i okrjepe da i ubuduće – jednako revno i predano kao i svih ovih godina – nastave istraživati ratne zločine počinjene nad sisačkim civilima. Ili je pak netko, nadahnut biskupovom besjedom, pred crkvom poslije svete mise po tko zna koji put prepričao onaj omiljeni vic nekadašnjega načelnika lokalne policije, kasnijega župana, a potom i osumnjičenika za likvidacije i zlostavljanja sisačkih građana nepoćudne nacionalnosti. Taj omiljeni vic danas pokojnoga Đure Brodarca glasi: »Znate li da srpske krave pušiju? Kako da ne, onda zaspiju i izgore im štale.« 

 

  U Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske nitko nije bio raspoložen komentirati biskupovo petljanje u posao za koji je plaćen Gordan Jandroković, a u koji – osim njegovanja kulta stranačke šefice – spada i kakvo-takvo održavanje međudržavnih odnosa. Možda do Zrinjevca nisu doprle riječi msgr. Košića, baš kao što do ušiju niti jednog ministra unutarnjih poslova nije stigao onaj Brodarčev vic. Jer da je itko od njih čuo da srpske krave pušiju, garant bi u Sisak poslao vatrogasce. Ili barem pepeljaru.