Je. Ima kratak fitilj i zna biti bahat i nemilosrdan kad se suoči s neistomišljenikom, pogotovo onim oboružanim neznanjem. Ali, ima tome dobrih deset godina, da mu se čovjek mogao samo nakloniti na smirenosti i suzdržanosti kojom je dočekao jedno od nevjerojatnijih pitanja u svojoj političkoj karijeri.

Glavni lik jednog drugog ovotjednog bloga,  vodeći javnu tribinu zavjerenički je spustio glas  i pogledao prema Radimiru Čačiću, tada ministru graditeljstva: “Je li istina, ministre, da ćemo zaduženje za gradnju autoceste Zagreb-Split platiti na kraju mnogo više od novca koji ćemo sada dobiti?”. Novinar u usponu, naime, referirao se na tadašnje “otkriće” dijela medija, također intonirano kao da se radi o nečem jako sumnjivom, da će Hrvatska, nakon povrata duga koji je upravo dizala za autoceste, zapravo, isplatiti mnogo više od glavnice koju posuđuje. Čačić je šutio možda jednu-dvije sekunde. Ne bih se mogao zakleti, ali, bogami, prilično sam siguran da je u glavi brojao do deset i zamišljajući pješčanu plažu, palme i jako, jako spore valove… Naposlijetku, samo se nagnuo prema sugovorniku i istim zavjereničkim tonom kazao: “Znate, i kapital ima cijenu”, te mu krenuo vući paralelu s dizanjem kredita za stan, koji, je li, to dobro znamo, uvijek naposlijetku isplatimo u mnogo većem iznosu od posuđenog zbog sitnice egzotičnog naziva – kamate.

Radimir Čačić, eto, zna biti ponekad i odmjeren, a ta vještina svakako će mu trebati do kraja ove izborne kampanje prije čijeg je i starta označen glavnom lovinom od strane HDZ-ovih političkih stratega. A kampanja, hvala na pitanju, oko koje se već zgražaju medijska pera, je upravo onakava kakvu se moglo i očekivati. Niska i prljava, uglavnom od strane predestiniranih izbornih gubitnika. Sve je već tu: i Jugoslavija, i Gotovina i Markač, i crveni, i čuvena Sanaderova bakica kojoj bi opozicija udarila porez na kućicu, i Milanović koji tuče ženu, i ubojica Čačić, dakle, sve što se apsolutno moglo očekivati iz velike knjige HDZ-ovih izbornih trikova. Ništa čudno da se civilizacijska razina kampanje ne može održati, zaboga, razlika između Kukuriku koalicije i vladajućih je po anketama tolika da bi eventualna promjena stanja na biralištima bila čudo koje bi trebala ispitivati posebna Vatikanska komisija.

HDZ-u, dakle, ne može mnogo pomoći ni činjenica da im je srpsko tužiteljstvo ovog tjedna “leglo” bolje nego rad bilo koje PR agencije, čak ih ne može iščupati ni ako se, a što sigurno iščekuju u niskom startu, netko iz SDP-a opet usudi javno reći da bi se vjeronauk trebalo izbaciti iz škola (a trebalo bi, joj, kako bi trebalo…). Oni su buduća bivša vladajuća stranka s prilično sumornom perspektivom nastavka suradnje s Mladenom Bajićem i nakon 4. prosinca.

No, što ćemo, doista, sa Čačićem? Može li čovjek koji se pred sudom brani od krivnje za smrt dvoje ljudi u prometu doista zauzimati jedno od ključnih mjesta u budućoj Vladi? Ukoliko ga mađarski sud osudi na bezuvjetnu zatvorsku kaznu, jasno da će morati odstupiti, ako ništa, iz čisto praktičnih razloga. No, u javnosti se sve glasnije javljaju oni koji smatraju da bi Čačić, bez obzira na presudu, morao odustati od politike, iz moralnih razloga.

Ne bi.

Čak ni u HDZ-u, otkud će ga se ovih mjeseci ustrajno nazivati lopovom, divljakom i ubojicom, nitko se neće usuditi reći da za tu ulogu nije – sposoban.