Foto: Duje Klaric / CROPIX
Zakiti život čovjeka nagradama, okruži ga pažnjom i poštovanjem, a onda ga upita: »Ima li još nešto što mogu učiniti za tebe?« I čovjek onda, ne budi lijen, zatraži od života da ga pretvori u predsjednika države. A život ko život, pošteno odradi sve što je do njega, pa slegne ramenima i kaže: »Sam si to tražio...«
I evo čovjeka u Splitu, po najvećem zvizdanu, natakarili mu na glavu žutu kacigu sa slovom K, pa hoda rame uz rame i kacigu uz kacigu sa Željkom Kerumom. Pokazuje mu Kerum svoje imanje, impozantan hotel u izgradnji okružen impozantnim gradom u razgradnji, priča kako mora saziđat to zeru Hiltona i nalit to zeru obale isprid njega, napravit zeru parkinga za jahte i podignit ne zeru nega kus Isusa, kogod da ga ugleda, da reče: »Issa ti, kliki si naresta!«…
Sluša sve to čovjek strpljivo i piči po zvizdanu, puna mu žuta kaciga svega, pa i ne primjećuje da su novinari u blizini, niti sluti da će njegov i Kerumov usputni razgovor o globalnim ekonomskim problemima biti doslovce prenesen u »Slobodnoj Dalmaciji«. Kaže njemu Kerum: »Čuja sam od poslovnih krugova da je ova kriza koja je bila, da je to ništa prema onomu šta nas čeka u budućnosti.« A čovjek mu onako povjerljivo odgovara: »Da, i ja sam to čuo. Prema informacijama koje sam dobio od banaka, prognoze su tako pesimistične da se uopće s njima boje izići u javnost.« A novinari ko novinari, bilježe tu tajnu o nadolazećoj katastrofi i dojavljuju je redakciji koja od toga pravi naslovnu stranicu.
Ne sluti čovjek kakvu mu spačku spremaju i da će zbog toga što je u povjerenju kazao Kerumu koliko sutra na sebe navući bijes svih bankara ovoga svijeta, pa s tim novinarima malo kasnije uljudno razgovara o prijetnji gospođe premijerke da će istražiti otkud medijima informacije o prljavim poslovima njezine stranke i nje osobno, o prijetnji koja se ostvarila već tog dana, pozivanjem »Večernjakova« novinara Josipa Bohutinskog u USKOK na saslušanje. I kaže njima čovjek, kao osvjedočeni legalist, da »ako u Zakonu piše da nešto treba biti tajno, onda treba biti tajno«, da »Zakon vrijedi jednako za sve«, pa tako i za novinare.
A Kerum sluša i divi se, jer znade on kakva su bagra ti novinari. Rečeš onom fotokolporteru dok te slikaje da poruči svome gazdi da ti se napuši kurčine, a on to ne prinese gazdi, nega objavi u novinama. Ili rečeš da se u Hrvatskoj događa nastavak srpske agresije, jer da je prije godinu dana Tadić bija na Brijunima, a domaćin mu je bija oni Josipović, pa i to osvane u novinama i na portalima. I evo, moj čovik, da ja sad rečem da sam svatija zašto je Josipović najpopularniji političar u Hrvatskoj, oni bi i to metili u novine!
A čovjek pun sebe kima glavom. Zar da još išta traži od života?
