Dan prije toga buknuo je užasan požar u kompleksu Pađeni kod Knina, eksplodiralo je 1.800 tona bombi i granata koje su tamo uskladištene nakon Domovinskog rata. 

Onda je usred bijeloga dana u Zagrebu neki Darko Zadro, odvjetnik po zanimanju, ušao u kladionicu i pucao ravno u glavu nepoznatom muškarcu od 32 godine. 

Te priče nekako se baš naslaguju jedna na drugu iako će netko pomisliti da zagrebačko ubojstvo, kninska eksplozija i obiteljska kuća neke građanke nemaju nikakve međusobne veze. 

Naravno da imaju. Svega toga uopće nije trebalo biti, a ipak je bilo. 

Stranke predstavljaju svoje predizborne programe, ali o ovome o čemu je tu riječ ne govore ništa. A tu se radi o tome da ogroman broj institucija, službi, tijela i organa u Hrvatskoj ne radi svoj posao. Ne znaš je li Hrvatsku više razorila korupcija i pljačka ili stravični nerad i nered u nepreglednim kancelarijama njenog vlastitog trulog sustava. 

 Ta druga vrsta kuge je razlog što je taj 32-godišnji mladić iz zagrebačke kladionice završio pod zemljom. Njegov rastrojeni ubojica, taj Zadro, više puta je izazivao incidente i ranjavanje ilegalnim oružjem, pravio krš i lom u kojem je uredovala policija. Evidentiran je kao ovisnik i obiteljski nasilnik. Ima dijagnozu paranoidne psihoze, što znači da bi 24 sata na dan morao biti pod nadzorom da ne ugrozi sebe ni druge. Njegova vlastita majka kaže da je obitelj odavno tražila pomoć od liječnika, policije i suda jer je njen sin u opasnom stanju, ali od toga, kako vidimo, nije bilo nikakve koristi. Na koncu je Zadro čovjeku iz čista mira prosvirao mozak. 

 Zbog istog takvog nemara u zrak je odletjela i MORH-ova vojarna, sreća da nisu izginuli ljudi. Slobodna Dalmacija javlja kako je inspekcija još 2001. utvrdila da se skladišta u Pađenima moraju isprazniti jer 11 šlampavih i dotrajalih hangara s montažnim krovom nisu uvjeti za čuvanje razornog eksploziva. Na to, međutim, nitko u MORH-u, nije trepnuo okom sve ove godine. 

 Sustavu koji ima sve te velevažne odjele za logistiku, resurse i održavanje, nije se deset punih godina dalo čak ni posjeći okolnu šumu i raščistiti zaštitnu zonu koja bi spriječila da eventualni požar zahvati vojni kompleks. Takav nečuveni, opasni i skupi nemar sada se pokušava zataškati: upravo general Slavko Barić, u čijoj su se zoni odgovornosti propusti dogodili, postavljen je na čelo komisije koja »treba ispitati uzroke eksplozije«. 

  Gomila je primjera kako se stvari na sve strane raspadaju zbog grešaka, nemara, lijenosti i ignorancije na pozicijama koje građani plaćaju da marljivo i odgovorno obavljaju poslove bitne za zajednicu. Zato se i kuća ove žene – prema dokumentaciji koju joj je izdala država – ne nalazi tamo gdje je stvarno sagrađena, nego u susjedovoj šumi. 

  I zato je stvarno važno izborno pitanje hoće li nas bar sljedeća vlast osloboditi svih tih neradnika i debelokožaca koji od države primaju svoje sigurne plaće da ne bi radili ništa.