Novine su ovoga vikenda obilovale izvještajima s crnog tržišta hrvatskim svetinjama. »Večernjakova« reporterka Ivana Rimac Lesički otkrila je da se ulaznice za najsvetiju utakmicu hrvatske svetinje zvane Građanski nogometni klub Dinamo, one što će se u srijedu igrati protiv madridskog Reala, prodaju na crno, i to u Uredu gradonačelnika Milana Bandića, u sobi 366. »Večernji list« je prelistao i isplatnice iz crnog fonda najsvetije hrvatske stranke, što ih je bivša blagajnica HDZ-a Branka Pavošević donedavno držala zakopane u vrtu svoje kuće u Kloštar Ivaniću. Našlo se na tim isplatnicama svetih imena i prezimena poput Antuna Vrdoljaka, Darka Milinovića, Biance Matković, Miroslava Škore, a bogme i papira koji pjevaju da je na predsjedničku kampanju Jadranke Kosor 2004. i 2005. godine, te na njezinu kampanjicu za posljednje parlamentarne izbore ulupano 13 milijuna kuna torbarskog podrijetla.

U »Jutarnjem listu« se među priče o mutnim poslovima svetih nam hrvatskih generala Vladimira Zagorca i Damira Krstičevića uvukla i vijest da je Državno odvjetništvo otvorilo istragu nad dvojicom čelnika Spomen-doma Ovčara, pod sumnjom da su na crnoj trgovini vukovarskim ratnim memorabilijama zaradili milijune kuna. Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, i Zdravko Komšić, potpredsjednik iste udruge, sumnjiče se za zloupotrebu položaja i ovlasti zato što su kipiće vodotornja, golubice i ostale suvenire prodavane u Spomen-domu pored stratišta na Ovčari nabavljali na crno i plaćali u kešu, a novac utržen unosnim spomen-biznisom nisu uplaćivali na račun udruge kojom rukovode.

Državno odvjetništvo je tako reagiralo na prijavu koju je protiv spomenutog dvojca prije godinu i pol dana podnio Denis Mašić, vlasnik obiteljskog obrta D&M u kojemu radi sa svojim ocem Nikolom, braniteljem Vukovara i čovjekom čije je zatočeništvo u srpskim logorima trajalo devet mjeseci, pa mu takav izrada suvenira predstavlja i svojevrsnu terapiju u liječenju od PTSP-a. Mašić tvrdi da je trgovcima iz Spomen-doma Ovčara isporučivao proizvode iz obiteljske radionice i od njih dobivao isključivo keš. Nakon nekog vremena odbio je takvo nelegalno poslovanje, pa su on i otac odlučili sami prodavati svoje suvenire i o tome voditi uredno knjigovodstvo. No, dojučerašnji su im poslovni partneri odmah počeli slati komunalne redare i pokušali im zabraniti trgovanje vlastitim proizvodima.

Rehakov i Komšićev posao na Ovčari je u međuvremenu cvjetao. Napravili su svoje kalupe za kipiće vodotornja i golubice, te preko braniteljske zadruge angažirali volontere da ih izrađuju. Po novinama su izjavljivali kako je napad na njihov način poslovanja ujedno i napad na Ovčaru, te puni sebe najavljivali da će i ubuduće raditi na isti način. »Nitko nam ništa ne može!« – tvrdili su dok su se neki Vukovarci zgražali i nad njihovom sumnjivom trgovinom, ali i nad predmetima koje su prodavali. Među zgroženima je bio i Pilip Karaula, posljednji zapovjednik Mitnice, kada je vidio da se kao suvenir prodaje i zemlja s Ovčare, pakirana u najlonske vrećice i garnirana s puščanim čahurama. »Strašno je na taj način zarađivati na žrtvama«, kazao je novinaru »Jutarnjeg lista« Dragi Hedlu.

I to je zapravo sve što čovjek može reći o onima koji su izvršili pretvorbu Ovčare u Novčaru.