Govorio je msgr. Jezerinac ne samo o djeci, kršćanima, savjesti i zakonima, nego i o vrijednostima koje se dovode u pitanje. Naravno, bez ikakve nelagode, kako za propovjedaonicom, tako i među pastvom. Jer se u vrijednosti koje je spominjao nisu ubrajale one okamenjene i omramorene poput luksuznog zdanja Vojnog ordinarijata na Ksaveru koje je – ispostavilo se baš na Malu Gospu – Jezerincu pretijesno, pa mu još treba i stolna vojna crkva. Ne, nije vojni ordinarij govorio o vrijednosti te crkve, premda je posve sigurno znao da je Ministarstvo obrane upravo tog dana poništilo tek raspisani natječaj za njezin arhitektonsko-urbanistički idejni projekt. I to – gle čuda! – odmah nakon što se naša novinarka Irena Frlan počela raspitivati za sam projekt i za njegovu financijsku vrijednost. 

Biskup Jezerinac je, dakle, na euharistijskom slavlju u Solinu o djeci, o vrijednostima, o savjesti, o kršćanima i o zakonima imao reći tek ono što slijedi: »Ovo je vrijeme kada su mnoge vrijednosti dovedene u pitanje. Tako slušamo po medijima da je slobodno ubiti začeto dijete, a takav stav zakonski je i odobren. Takav zakon ne treba poštivati, kršćanin treba biti podložan samo svojoj savjesti.« 

U nekoj zemlji koja s Vatikanom nije potpisala takve ugovore kojima je svoje civilno zakonodavstvo svela na crnu jamu pod Svetom Stolicom, ovakva bi propovijed vojnoga biskupa bila tretirana kao poziv na vojno-crkveni udar. Tim prije što su slične vojno-udarničke ambicije progovarale iz Jezerinca svaki put kada bi popovao kako je »katolički vjernik, hrvatski vojnik i redarstvenik – branitelj i ljubitelj svojega naroda, prvi pozvan na ‘duhovni preustroj’ domovine«. No, ta je mantra uglavnom godila ušima predstavnika izvršne vlasti u državi čije zakone Jezerinac baca pod noge, baš kao što im je prijalo i njegovo apriorno obezvrjeđivanje odluka Haškog tribunala, sažeto u euharistijskom slavljenju optuženika i osuđenika za ratne zločine: »Bez obzira na to kad i kako će se naši heroji vratiti iz globalnog haaškog zatvora, možemo reći da su oni već pobijedili! Onaj tko dragovoljno prihvati razapinjanje za svoju braću, njemu je uskrsnuće zagarantirano.« 

 Eto tako nekako je i državi koja Crkvu dragovoljno stavi iznad civilnih zakona, zagarantirano da će joj njezini biskupi, umjesto poštovanja, pokazati samo zasluženi prezir. A onda će država, da bi se dodvorila Crkvi, pogaziti i vlastite zakone i ljude koje bi ti zakoni trebali štititi. I umjesto da svoju vojsku i policiju oslobodi od takvoga dušebrižnika, ona će, jadna, kalkulirati koliko taj Jezerinac ima divizija. A njih i fetusa – 300 milijuna!