Bude li Jadranka Kosor doista do kraja inzistirala na tome da ona i samo ona potpiše ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji dokazat će megalomaniju kakve se ne bi posramio niti njezin prethodnik na mjestu premijera, i sitnodušje karakteristično za nedorasle političare koji nisu svjesni važnosti nekog povijesnog trenutka.

Čak je i Ivo Sanader, koji je ogledni primjer veličanja vlastite važnosti i stvaranja kulta ličnosti, bio u tom pogledu apsolutno korektan te je u svakoj prigodi naglašavao kako je ulazak Hrvatske u EU zajednički projekt svih generacija hrvatskih političara bez obzira na stranačke boje. Na dan kada je Europska unija, u listopadu 2005., otvorila pristupne pregovore s Hrvatskom Sanader je bar petnaest minuta nabrajao sve zaslužne ne zaboravivši pri tome naglašeno zahvaliti i svom prethodniku Franji Tuđmanu, ali i političkim protivnicima Stjepanu Mesiću i Ivici Račanu.

On, koji je inače zahtijevao da mu stranački suradnici u svakoj prilici izražavaju obožavanje i divljenje, tada je zabranio isticanje njegove osobne uloge. Zar je moguće da je aktualna predsjednica Vlade zaboravila kako je tada pokusala vrlo neugodnu Sanaderovu kritiku kada ga je na sjednici Vlade krenula hvaliti: »Kao premijer ste najzaslužniji. Pokazali ste snagu, znanje, optimizam i vjeru, a bez ugleda koji uživate u EU-u svega toga ne bi bilo. Osim hrvatskih branitelja, ključna osoba ste vi. Najzaslužniji ste za trenutak kojem se svi radujemo. Bez vas ne bi bilo ovog trenutka«.

Danas kada je Hrvatska konačno savladala sve prepreke do Unije i kada treba odati priznanje svima koji su na tom putu pomogli, Jadranka Kosor oboljeva od ozbiljnog poremećaja – selektivne amnezije.

Tako se na jučerašnjoj sjednici Vlade prisjetila da je projekt Europa još davno zapisan u dokumentima Franje Tuđmana, nakon toga nastupila je velika crna rupa, a onda je ona 2009. godine odblokirala pregovore.

Prošloga tjedna na tribini »Hrvatska, 28. članica EU« i ona osobno i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković također su se svim silama trudili ulazak Hrvatske u EU prikazati isključivo kao zasluge Franje Tuđmana i Jadranke Kosor, pa je premijerka izjavila kako je »ipak najvažnija činjenica da je Vlada pod vodstvom HDZ-a pregovore završila, te na taj način ulazi u povijest hrvatskog naroda«, dok je Jandroković kao povijesni falsifikat odbacio tumačenja da je Ivica Račan pokrenuo zamrznuti proces eurointegracija. U hrvatskim povijesnim knjigama, dakle, u poglavlju Europska unija, Jadranka Kosor vidi mjesta samo za sebe, i eventualno Tuđmana. Nema tu u Jadrankinoj povijesnici prostora ni za Ivicu Račana koji je, unatoč protivljenju njezine stranke i nje osobno u parlamentu, učinio prvi korak na europskom putu potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a ni za nekadašnjeg »iskrenog prijatelja« Ivu Sanadera za čijeg je mandata Hrvatska prvo dobila avis, a potom i otvorila pregovore.

Niti itko može, niti treba, oduzeti Jadranki Kosor njezin dio zasluga za ogroman posao koji je godinama odrađivan na hrvatskom putu prema EU – preuzela je blokirane pregovore, odblokirala ih je i u dvije godine njezina je Vlada zatvorila 30 poglavalja u pregovorima. Naravno da ona treba biti na čelu delegacije koja će početkom prosinca – u Bruxellesu ili Varšavi – potpisati ugovor o pristupanju. Jadranka Kosor za sebe je izborila djeličak povijesti i to onaj koji su priželjkivali i Račan i Sanader. Ali omalovažavanjem i ignoriranjem uloge svih ostalih koji su nesumnjivo doprinjeli ostvarenju ovog velikog strateškog cilja Hrvatske, te pokušaj da se izbori da se sama potpiše na povijesni akt prokazuju je kao taštu i samoživu političarku bez državničkog kalibra. Ne ulazi u EU Jadranka Kosor nego Republika Hrvatska i na Ugovoru o pristupanju moralo bi biti mjesta za potpise svih koji tu državu predstavljaju. Po Ustavu to su i premijer i predsjednik države i predsjednik parlamenta