Što turizam znači Hrvatskoj danas? Vladi i premijerki Jadranki Kosor treći je kvartal, zbog učinaka pune turističke sezone na većinu gospodarskih i financijskih pokazatelja, glavni izvor političkog optimizma uoči parlamentarnih izbora. Jer, kako je ocijenio ministar turizma, Damir Bajs, dosadašnji je tijek turističke sezone vrlo dobar, zato što je Hrvatsku posjetilo oko 6,2 milijuna turista ili osam posto više nego u to doba lani. U to ime, Vlada se ufa, da će ukupni godišnji prihod od turizma iznositi bar 6,7 milijardi eura, što bi bilo gotovo pola milijarde više nego lani ili kao 2007. godine (koja je prethodila rekordnoj 2008-oj, kad su prihodi od turizma u Hrvatskoj iznosili 7,5 milijardi eura, što je tada bila vrijednost od 17 posto godišnjeg BDP-a). Daleko je to još od statusa Hrvatske kao turističke sile, ali je bar riječ – misle u Vladi – o putu do puta, kojim bi depresijska Hrvatska, napokon, mogla izaći na pravi put.

Ali, da bi Hrvatska postala turistička sila na Sredozemlju, turistička bi joj sezona u prvi mah morala trajati najmanje od Cvjetnice do Svih svetih, a u stabilnoj konačnici barem 270 dana godišnje. Da bi se predstavljala silom, u sklopu novog gospodarskog poleta zasnovanog na reindustrijalizaciji, turizam bi morao stvarati barem trećinu bruto-domaćeg proizvoda, i to pretežno iz domaćih prirodnih i proizvodnih izvora. Da bi se s razlogom busala u svoja turistička prsa, u turističkoj bi industriji ovdje morala biti zaposlena gotovo trećina radne snage, dok bi u turističkoj špici trebala otvarati barem 70.000 sezonskih radnih mjesta.

Čak i u završnici ovogodišnjeg stabilno prevrućeg ljeta, hrvatski turizam – za razliku od turizma u Hrvatskoj – kao da diše na škrge (ne računajući masu onih koji se bave turističkim uslugama na sivo ili crno). Dok turizam u Hrvatskoj cvjeta kao nikad: od eksplozije gostiju sa kruzera do najezde jahtaša sa svih strana svijeta, te od novog buma uvoza svih vrsta turističke robe, opreme i usluga do super-zarada velikih stranih banaka, koje preko ovdašnjih podružnica kreditiraju turizam u Hrvatskoj, hrvatski turizam stoji pred novom kuknjavom, kao i većina gospodarstva što će se nakon slabašnog oživljavanja u trećem kvartalu, već od rujna ponovno vratiti u dobru, staru depresiju. Jer, prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, hrvatski je turizam u punoj sezoni, u roku kraćem od 90 dana, otvorio jedva 30-ak tisuća sezonskih radnih mjesta, pa je ponovno, usred sezone, početkom kolovoza broj ukupno zaposlenih bio manji nego u istom mjesecu lani! Istodobno je slabašna i naplata boravišnih pristojbi, prema kojoj ispada da je gostiju upola manje nego što ih prilikom ulaska u zemlju ili noćenja u nekom od turističkih objekata registrira državna statistika. Turizam se u Hrvatskoj, naime, razvio u sektor s najraskošnijim radom na crno i s najintenzivnijim izbjegavanjem fiskalnih obveza, uz protuzakonitosti gotovo na svakom koraku: od divljaštva na moru i nekontroliranog zagađivanja svih turističkih destinacija, do maltretiranja enormnom, glazbenom bukom širom starih jadranskih jezgri, pa i usred nebrojenih apartmanskih, kao i na divlje izgrađenih naselja uzduž pomorskog dobra.

Stoga je Hrvatska danas, nekonceptom svoje turističke ponude, bliža statusu turističke kolonije, u kojoj – s izuzetkom pojedinih zona visokog standarda u zapadnoj Istri ili po najposjećenijim nacionalnim parkovima i marijanskim središtima – gosti, domaći i strani, u suradnji s poduzetnicima na divlje mogu devastirati posjećenu destinaciju do granica svoje maštovitosti ili krajnjeg transa.

Kao rezultanta tog nekoncepta, i ove se godine udjel turističkih prihoda u ionako depresijskom BDP-u i dalje – smanjuje, pa će u najboljem slučaju iznositi samo 14 posto BDP-a. Nasuprot tog opadajućeg značenja hrvatskog turizma u hrvatskom BDP-u, za strane su aktere u turizmu u Hrvatskoj koristi i pogodnosti u fantastičnoj ekspanziji, pa će se i ove godine većina dobiti od turizma u Hrvatskoj knjižiti na kontima uvoznika robe, plovila, goriva i opreme za ovdašnji turizam, kao i na računima stranih vlasnika ovdašnjih turističkih potencijala i banaka, njihovih glavnih kreditora.