Za stanovnike Hrvatske »beskrajni dan« predstavljaju predizborne kampanje. Uvijek navlas iste, baš kao da se ništa u ovoj zemlji ne mijenja u izbornim ciklusima od četiri godine, predizborne se strategije mainstream stranaka svode na red ustaša i partizana (komunjara), red »vaših« i »naših« lopova, red rezanja vrpca i kamena temeljaca i, naravno, svaki mjesec po dvije tri ankete. 

Bjesomučni rat anketama, interpretacijama i manipulacijama njihovim rezultatima jedno je od glavnih obilježja svih dosadašnjih predizbornih kampanja, a ništa drukčije neće biti ni ovaj put. 

HDZ-ovi izborni stratezi plasirali su, tako, ovoga tjedna u medije dio rezultata istraživanja agencije Prizma, naručeno za njihove potrebe, s naglaskom na podatke o rejtingu stranaka Kukuriku koalicije. Tako je u Večernjem listu osvanuo naslov da se SDP-u ne isplati koaliranje, jer mu je – ako na izbore izlazi sam – »nedostupno« 34 posto birača (toliki postotak ispitanika ni u kom slučaju neće dati glas SDP-u), dok je Kukuriku koaliciji »nedostupno« čak 44 posto birača. Stručnjakinja koja je radila na istraživanju potom je objasnila kako to znači da oporbena koalicija ima negativnu sinergiju, da zajedno odbijaju veći broj glasača nego li pojedinačno.

Sasvim je prozirna namjera HDZ-a da puštanjem u javnost dijela rezultata istraživanja ubaci novi klin među stranke Kukuriku koalicije. 

Zaključak o »neisplativosti« koalicije pritom je potpuno netočan jer bez obzira na postojanje ili nepostojanje sinergije, Kukuriku koaliciji konkretan profit u zastupničkim mandatima donosi već i samo mehaničko zbrajanje glasova. Izborni sustav, prije svega D’Hondotova metoda preračuna glasova u mandate, preferira i dodatno nagrađuje onu izbornu listu koja osvoji najviše glasova i tu je početak i kraj cijele priče. Lekciju o isplativosti koalicije ljevica je dobro naučila na prošlim izborima 2007. godine, izbori su okrenuti u korist HDZ-a upravo jer su SDP i HNS odlučili na izbore izaći odvojeno. Naknadna računica pokazala je da bi SDP i HNS, da su izašli zajedno, osvojili četiri mandata više a HDZ tri mandata manje, izborni bi skor SDP-a i HNS-a bio 66 zastupnika, a HDZ-a 63 zastupnika i stvari bi se vjerojatno slagale sasvim drugačije. Prisjetimo se, šef HSS-a Josip Friščić tada je objašnjavao kako će HSS u koaliciju s onom političkom snagom koja osvoji najviše zastupnika, ergo: SDP bi s partnerima bio na vlasti. 

Ovakvo iskrivljeno tumačenje rezultata neke ankete nije ni prvo ni zadnje u preizbornoj utakmici jer hrvatsko zakonodavstvo ne regulira ni vrijeme ni način na koji se mogu objavljivati rezultati istraživanja javnog mnijenja. U mnogim europskim državama predizborne ankete ne mogu se objavljivati »u komadima«, pri objavljivanju se moraju točno navesti način provođenja, izvori i naručitelji istraživanja, a dio zemalja, među kojima je i susjedna Italija, čak potpuno zabranjuju objavu anketa u zadnjim danima kampanje. Problem, naravno, nije u samim istraživanjima koja su svugdje u svijetu koristan alat za interakciju između birača, koji dobivaju priliku reći što ih smeta a što podupiru, i političara, koji dobivaju korisne informacije o preferencijama birača. No, problem svakako postoji kada se, kao u Hrvatskoj, ankete doživljavaju i koriste kao propagandno oružje kojim se manipulira javnost. Državno izborno povjerenstvo u pripremi za provedbu predstojećih izbora moralo bi se pozabaviti i boljom regulacijom objavljivanja predizbornih anketa.