Sukobi mogu biti korisna stvar ako će biti prekretnica i ako će poslužiti da se postave novi standardi ponašanja. 

Jer, jednom se stvarno mora stati na kraj postavljanju veleposlanika i konzula koji ni izdaleka ne zadovoljavaju zahtjeve za najviše diplomatske dužnosti, a odlično je ako je Josipović naumio zasvagda zaustaviti tu dugu i široko uvriježenu praksu. 

Po ovdašnjim političkim kriterijima, pred kojima je znala padati svaka i bilo čija argumentacija, hrvatski ambasador mogao je u nekoliko mandata biti čak i Neven Jurica, sada osuđeni kockar koji je pronevjerio javni novac. Juričino političko zaleđe bilo je tako jako da je poslan ni manje ni više nego u SAD bez obzira na to što je, još kao ambasador u Australiji, obilato trošio novac veleposlanstva na vlastite užitke. Iz niza afera javnosti je poznato da smo među nižim diplomatskim osobljem i veleposlanicima imali pijanaca, švercera, ljudi koji su positno kraduckali, obiteljskih nasilnika, preljubnika, bivših tajnica, neznalica i osoba koje bez prevodioca ne znaju reći domaćinima ni dobar dan. 

No, ti koji nisu imali ništa što je potrebno za ozbiljnu diplomatsku službu, redovito su imali onu presudnu političku iskaznicu. Ni jedna vlast do sada, ni duga HDZ-ova, ni kratka SDP-ova, nije se uspjela oduprijeti sirenskom zovu osvajanja položaja po nedopustivim aršinima i plaćanja političkih zasluga diplomatskim položajima. Inače dobar sistemski kontrolni mehanizam, po kojem se o imenovanju veleposlanika moraju složiti i Vlada i Predsjednik, mnogo puta su poništila neprincipijelna kadrovska pogađanja ispod stola pa se propuštao jedan »moj« za jednoga »vašega«. 

Kraj tranzicije i ulazak Hrvatske u EU posljednji je trenutak u kojem se to mora promijeniti. No, Vlada, izgleda, još uvijek ne dijeli to mišljenje. Na popisu petnaestorice koji je brzopleti Jandroković poslao predsjedniku Josipoviću tako se ponovno nalaze imena koja uopće ne mogu biti ambasadori, ili ne mogu biti ambasadori tamo gdje ih se želi poslati, ili nemaju potrebno iskustvo, ili ih se želi na brzinu promovirati iz nekih posve drugih zanimanja, ili su otvoreno politički eksponirani. A zašto kad u Hrvatskoj ima mnogo stručnih i kompetentnih karijernih diplomata kojima nitko ne bi našao nijednog ozbiljnog prigovora? 

HDZ prigovara SDP-u da hoće imenovati svoje ljude, SDP HDZ-u to isto, a ne smije se više nikad dopustiti ni jedno, ni drugo. Veleposlanici ne rade u interesu stranaka, nego u interesu države i zato kriteriji za imenovanja moraju biti maksimalno strogi i nepropusni za bilo koga čija karijera nije plodna, besprijekorna i utemeljena na stručnom znanju. 

Zato sada treba staviti nogu na loptu pa sve ispočetka. 

Javnost će sigurno pozdraviti Josipovićevu jasnu odluku da se izbori za poštivanje zakona, a budući da se bez njega veleposlanici ne mogu imenovati, ima sve pretpostavke da pobijedi. Takva pobjeda bila bi dobra za sve.