Na naslovnoj stranici Hrvatskoga lista krevet i zahodska školjka. Na krevetu Severina Vučković uz naslov »Srpska konkubina u kampanji protiv Jadranke Kosor«. U WC-školjci također Severina. I čitava naslovna stranica Večernjeg lista preko koje je najavljen intervju s pjevačicom pod naslovom »Vlast moramo mijenjati«.

   Na potezu od kreveta do zahoda i natrag ushodale se zlovoljne misli glavnoga urednika zadarskoga tjednika Ivice Marijačića, uskomešali se osjećaji gađenja i požude. I progovorio Ivica Marijačić u ime hrvatske prosječnosti u koju je utisnuo i prosječnoga sebe.

   Opleo prosječni Marijačić po Severini s prosječnim hrvatskim prezirom i zapjevao joj da će ona »što god pokušavala ili što drugi pokušavali s njom, u očima prosječno ćudorednog i školovanog hrvatskog građanina ostati ono što jedino i jest – pustopašna srpska priležnica, izgubljena u vremenu i prostoru«. Pa onda momački bacio Severinu u zahod, tamo gdje hrvatski ćudoredni prosjek običava istresati svoje frustracije.

   Zgranuo se glavni urednik Hrvatskoga lista nad bogohulnim ukazanjem »pustopašne srpske konkubine« na blagdanskoj naslovnici Večernjakova dvobroja, objavljenog dan uoči Velike Gospe, pa već u prvoj rečenici ošinuo po »lakoglazbenoj pjevačici koja je balkansku slavu stekla više vlastitim porno-uratkom nego kakvoćom pjesama i glazbe«. I potom – Bogu hvala – skoknuo do zahoda, koji u Hrvatskom listu, kao što smo mogli vidjeti na naslovnici, srećom nije daleko od kreveta. Skoknuo nevoljnik tamo gdje se sav hrvatski ćudoredni prosjek pokušava osloboditi svoje opsjednutosti bezbroj puta odgledanim prizorima iz Severinina kreveta, tamo gdje nacionalno osviješteni mužjaci utapaju svoj čemer zbog slika što ih ne mogu potisnuti iz svojih glava. Pa se onda opet obračunao s preljubnicom koja je sve njih – sve te ćudoredno prosječne Hrvate – prevarila s tamo nekim Srbinom.

   Nema veze što se hrvatski ćudoredni prosjek nikada nije približio Severini Vučković, osim u vlastitim fantazijama ili možda na nekom davnom koncertu, kad se okuražio užicati autogram ili zajedničku sliku. Svi ti seksualni marijačići misle da polažu pravo na njezinu intimu, jer je njezin privatni filmić postao njihovo vlasništvo, pa je oni – kad god im se prohtije – mogu vidjeti golu i nesputanu, mogu do mile zlovolje piljiti u ekran i gledati je kako radi ono što s njima nikada neće raditi. I nitko im ne može oduzeti to samozadovoljstvo da Severinu drže nadohvat ruke, u svojim kompjutorima, da je siluju u svojim mislima i po svojim novinama, da je pljuju i vrijeđaju. I da je bacaju u zahod.

   Citira Hrvatski list, na utabanom putu od kreveta do zahoda, i Severininu izjavu o hrvatskoj vlasti koju treba mijenjati, o Jadranki Kosor koja nije htjela ili nije znala iskoristiti priliku. Citat završava rečenicom: »Žena je tek bila došla na vlast i umislila da je Madonna, a ja pjevam već 20 godina i sigurno me više publike gledalo uživo nego nju.« Hrvatski list na to – u ime hrvatskog ćudorednog prosjeka – odgovara pjevačici: »Da Jadranka Kosor ima pornić, gledalo bi ju možda više nego vas.«

   E pa hvala Bogu i Velikoj Gospi što se hrvatski ćudoredni prosjek najzad odvažio da progovori i o svojoj zatomljenoj želji da jednim klikom priručnoga miša prodre i u premijerkinu intimu! I što nam je Hrvatski list napokon objelodanio nepatvoreni izvještaj o stanju nacije, pardon, frustracije.