Nevjerojatno je da Tomislav Horvatinčić i istražiteljima i javnosti pokušava u toj mjeri prodati muda pod bubrege u vezi s besmislenom smrću dvoje Talijana s jedrilice koju je smrskao razornim udarcem svoga glisera.

   Pa mi nismo ni Češka, ni Moldavija, ni Švicarska, mi imamo more. Hrvatska je zemlja sa 5.835 kilometara obale, tisuće naših ljudi živi od mora, potječe s mora i dobro se razumije u more i brodove. Ne možeš prevariti tolike Primorce i Dalmatince, pomorce, ribare i nautičare, a nadamo se ni hrvatsku policiju i sudove.

   Na tako proziran način kao Horvatinčić može se izvlačiti samo čovjek koji je ili vrlo ograničen, ili vrlo prepotentan, ili je, pak, vrlo siguran da će naći načina da se izvuče od odgovornosti za tragičnu nesreću koju je skrivio.

   Jer, havarija na moru blizu Primoštena je školski primjer najgrubljeg kršenja niza elementarnih nautičkih pravila, koja poznaje svaki otočki momak s plastičnom pasarom, i bezobzirnog nemara osobe koja upravlja brodom.

   Prvo, zabranjeno je glisirati u obalnom pojasu od 300 metara. Ne zato što je to nečiji hir, nego zato da se spriječe nesreće i stradavanje ljudi. U toj zoni ne smije se ploviti brže od pet milja na sat. Horvatinčić je glisirao u obalnom pojasu brzinom od barem 20 milja, najmanje četiri puta brže nego što je smio.

   Drugo, u obalnom pojasu zabranjeno je aktivirati uređaj za automatsko pilotiranje. Tako se smije ploviti samo na otvorenom moru, no, kapetan i onda mora kontrolirati je li put slobodan ili treba intervenirati. Među gomilom barki i brodica u kolovozu, na manje od 300 metara od obale, Horvatinčić je svejedno uključio automatskog pilota. I zabavio se drugim stvarima ostavivši gliser potpuno bez nadzora.

   Treće, brodovi se smiju obilaziti isključivo s desna na lijevo. To zna svaki početnik jer je to jedno od osnovnih pravila prometa na moru. Horvatinčić je nesretnu jedrilicu pretjecao s nedopuštene strane. To je posve sigurno jer ju je udario ravno u bok s lijeva.

   Četvrto, Horvatinčić tvrdi da nije mogao ništa učiniti jer su mu »zakazale komande«. To Slavoncima možda zvuči uvjerljivo: svaki upravljački mehanizam može otkazati, u autu, avionu i na brodu.

   Međutim, kad kapetan shvati da ga brod ne sluša, smanji brzinu. Ako to ne može, okrene kormilo da izbjegne drugo plovilo. Ako ne može ni jedno ni drugo, gasi motor i brod koji vozi 20 milja na sat zaustavlja se već za 20 do 30 metara. Dakle, čak i da je verzija s otkazivanjem komandi točna, postojali su načini da se tragedija spriječi. Besmisleno je u posljednji čas vikati turistima na jedrilici da se sklone, jer jedrilica je spora i inertna, plovi pet, najviše sedam milja na sat, i tek ona je u ovakvoj situaciji posve nemoćna.

   Dakle, istraga bi trebala utvrditi sve detalje, ali već iz ovoga što je do sada potvrđeno, čini se da je priča krajnje jednostavna. Krajnje neodgovorno i bahato upravljao je snažnim gliserom kapetan Horvatinčić i tragedija se morala dogoditi. Činjenica da Kalmeta osniva povjerenstvo Ministarstva zbog nesreće između privatnih osoba i snimka Horvatinčića kako u policijskom džipu sjedi na prednjem sjedalu do vozača daju nam misliti hoće li krivac doista biti pravedno kažnjen.