Šteta što je vijest iz susjedne Slovenije prošla tako neopaženo jer bi se iz nje u Hrvatskoj dalo mnogo naučiti i jer u njoj ima dosta zanimljivosti iz domene političkog bontona i pravne države kao takve.  

Dakle, ministrica unutarnjih poslova i predsjednica Liberalno demokratske stranke Katarina Kresal dala je u srijedu neopozivu ostavku. Učinila je to onog momenta kad je posebni tim slovenske Vlade za borbu protiv korupcije izrazio sumnju u jedan posao koji je sklopilo njezino Ministarstvo unutarnjih poslova s privatnim partnerom.  

Nije se tu radilo o stotinama milijuna eura, ni o krivotvorenju službenih dokumenata, ni o mafijaškoj isplati mita, niti o torbama zamračenog novca, ni o farbanju tunela, niti o fantastičnom pogodovanju u javnoj nabavi, nego o nekom posve banalnom ugovoru o najmu poslovnog prostora u koji je Ministarstvo unutarnjih poslova htjelo smjestiti jedan od policijskih ureda.  

No, Vladin antikorupcijski stožer odlučio je pročešljati taj ugovor, a nalaz je bio da u ugovoru »ima elemenata korupcije«. Kresalova je napisala ostavku i predala je premijeru Borutu Pahoru.  

E sad, što je tu tako poučno?  

Pa prvo to da je istragu u domeni zapovjedne odgovornosti ministrice unutarnjih poslova započelo i provelo tijelo Vlade u kojoj je stranka Katarine Kresal vrlo bitan koalicijski partner Pahorovim socijaldemokratima. Možemo li zamisliti da neko političko tijelo koje je osnovala Hrvatska vlada legne na kičmu ministrima Pankretiću, Popijaču ili Miloševiću i da krene vršljati po njihovim ministarstvima? Ili da politička većina u Saboru traži osnivanje istražnog povjerenstva koje bi ispitalo određene sporne aktivnosti nekoga od članova njihove vlade ili politički postavljenog direktora javnog poduzeća. Mislim da ne, niti je takvo što ikada do sada viđeno.  

Drugo, istraga Vladinog antikorupcijskog tijela u ministarstvu Katarine Kresal nije zatekla ministricu s prstima u pekmezu, nije otkrila da je ona potpisala sporni ugovor, niti je na nju adresirala bilo kakve iole konkretne optužbe. No, ocjena da postoje »elementi korupcije« bila je dovoljna da ministrica odluči odstupiti naglašavajući da je to njezin moralni čin.  

Tako nešto u Hrvatskoj je posve nezamislivo. Ovdje političari ne odstupaju s državnih dužnosti čak ni kad ih se najizravnije povezuje s kriminalom, pa čak ni kad se protiv njih pokrenu istrage, a po uzoru na njih ponašaju se i svi niži dužnosnici vlasti. Ovdje je moda da se mora čekati pravomoćna presuda i da bi sve drugo bilo »prejudiciranje krivnje«.  

Ovdje je ministar Kalmeta sto puta uvrijeđeno odbacio odgovornost za afere u njegovom resoru ponavljajući da nije on osobno počinio štetu, nego netko drugi. Ovdje članovi nadzornih odbora samouvjereno izjavljuju da oni, naravno, ne stignu čitati sve te papire koji im se dostavljaju.  

Spomenimo na kraju i još jedan poučan detalj iz mandata Katarine Kresal koji se desio prije godinu dana. Službeni automobil ministrice policije zaustavila je policija je jer je vozač vozio prebrzo. Platio je kaznu od 460 eura.  

Možemo li zamisliti da Karamarka presretnu policajci i da mu naplate kaznu? Naravno da ne. Kod nas nema vijesti kao što su ove iz Slovenije.