Marjan je ovoga tjedna gorio dva puta, a u posljednja su tri mjeseca u splitskoj park-šumi buknula još tri požara. Sumnja se, još uvijek se samo sumnja, da su te marjanske vatre potpalili bolesnici. A jedino u što ne treba sumnjati, i što bi trebalo biti nesumnjivo i najzadrtijem sumnjičavcu, jest to da u gradu Splitu postoje zdrave snage. Jer su umjesto osumnjičenih bolesnika na posljednjem požarištu marjanskih borova uhvaćeni samo deklarirani pripadnici tih zdravih snaga, i to u trenutku dok su grijali svoje ruke i zadovoljno ih trljali.

   U ime tih zdravih snaga koje – na čast građanima – vladaju Splitom oglasio se doglavnik vrhovnoga zdravstvenika Željka Keruma po imenu Jure Šundov, koji je u profilaktičkom žaru ispalio nekoliko vatrometnih rečenica: »Ili imamo posla s totalnim luđakom, koji želi zapalit Marjan, ovo brdo koje je svetinja grada Splita, ili imamo posla s ljudima koji ciljano nešto rade. Ja ću iznijeti jednu pretpostavku: možda se doista netko želi razračunat u političkom smislu s gradonačelnikom Željkom Kerumom, pa mu želi zapalit Marjan u njegovom mandatu. To je bolesno, morbidno i nema apsolutno nikakve veze s nikakvim zdravim razumom, ali i vrlo ozbiljno.«

   Požarni izaslanik gospodina Zdravka Razuma, pardon, Željka Keruma je – mimo svojih običaja – upotrijebio prave riječi. Jer tvrditi da nepoznat netko želi zapaliti Marjan nikome drugome nego baš Željku Kerumu doista zvuči bolesno, morbidno i kao da nema apsolutno nikakve veze s nikakvim zdravim razumom. Ali to istodobno – lijepo nas upozorava gradonačelnikov gradelnik – može zvučati i vrlo ozbiljno. Stoga bi bilo uputno provjeriti na osnovu čega Jure Šundov svojega gazdu i vlasnika hotela »Marjan« proglašava i vlasnikom istoimenoga brda.

   Valjalo bi, dakle, zaviriti u zemljišne knjige i vidjeti je li se Željko Kerum, vođen zdravim razumom, već uknjižio kao vlasnik za sada beskorisne prirodne neravnine na kojoj – umjesto trgovačkih centara, poslovnih tornjeva i pedesetmetarskih spomenika »stvoritelju svita i Splita« Isusu Kristu – rastu alepski i brucijski borovi, pinije, cedrovi, agave, česmine, čempresi, te ostalo neprofitabilno bilje. Valjalo bi provjeriti jesu li već pripremljene lokacijske i građevinske dozvole da na mjestu socijalnih kaveza, po kojima – kao relikt prohujalih vremena – još uvijek stanuju majmuni i ostali porezni neobveznici, niknu penthausi za Željka Keruma i sustanare s njegova rodoslovnog stabla. Tek tada bi bilo jasnije jesu li izjave Jure Šundova samo bolesne i morbidne bezvezarije, nespojive sa zdravim razumom, ili se pak radi o ozbiljnom izričaju kakav i priliči osobi koja obnaša tako odgovornu dužnost. Ili se – što je najvjerojatnije – radi i o jednom i o drugom.

   Budući da bi se teško otkrio ikakav pisani trag o Kerumovu vlasništvu nad park-šumom Marjan – koju splitski gradonačelnik ionako, bez ikakvih papira, pretvara u svoj parking-drum – Šundovljeve se optužbe mogu proglasiti morbidarijama. Ali kada znamo da poduzetni splitovođa na brdo iznad istoimenoga hotela gleda kao na buduće zidalište svojih vizija, a da se one ne mogu ostvariti bez prenamjene zaštićene park-šume u građevinsko zemljište, tada riječi Jure Šundova da Marjan ne može izgoriti nikome osim Kerumu zvuče prokleto ozbiljno. Zvuče kao piromanija proganjanja. A pale kao stoput prodani šibicarski trik.