Izvanredni su stavovi i preporuke vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj o izborima, toliko izvanredni da im se ne može naći sličnih ni u jednoj političkoj teoriji.

   S »katoličkom« platformom, povodom Velike Gospe, vjernike upoznaje komentar u novom broju Glasa koncila. Čini to, doduše, zakukuljeno, kao mukli glas pitijskog proročišta, pa uvijek mogu reći da su pogrešno i zlonamjeno protumačeni, ali opet dovoljno jasno za svakoga tko je bar nešto politički pismen.

   Generalna strategija je takva da se iznose teze koje isprva djeluju pametno i dobronamjerno da bi ih se putem vješto zakovrnulo u sumnjivom pravcu. Pritom se ne spominje nikoga, nijednu političku stranku i niti jednog političara, čime se unaprijed izbija argument svakome tko bi se usudio dešifrirati instrukcije s Kaptola ili prigovoriti Crkvi da je, po svom starom običaju, pristrana. No, s time, dakako, ovdje računamo.

   Vjernicima se u uvodu sugerira da za Veliku Gospu mole za slobodu na predstojećim izborima.

   Premda takav poziv na prvu zvuči lijepo i humano – jer tko ne bi želio slobodu da konzumira svoje biračko pravo po svojoj volji i savjesti – u njemu je između redaka sadržana podvala. Kad se, naime, ljude poziva da mole za slobodu na izborima, to može značiti samo jedno: da izbori u prosincu neće biti slobodni.

   Pitanje je samo to zašto vrh Katoličke crkve i na osnovi čega smatra da nisu. A kad već to tvrde, bilo bi pošteno da o tome jasno kažu što imaju jer vidljive činjenice govore posve suprotno. Ustav svima jamči slobodno političko izjašnjavanje za bilo koga tko se zakonito kandidirao, a zakon nalaže da ljudi glasaju neometani, u privatnosti ograđenih glasačkih boksova.

   Možda je za dio katoličke vrhuške dokaz neslobode to što je s oltara zabranjeno politički navoditi vjernike i manipulirati glasovima neprosvijećenog dijela naroda, ali tu im se u demokratskoj državi, na žalost, neće dati pomoći.

   Katoličkim biračima se nadalje preporuča da se temeljito informiraju jer će jedino tako moći odabrati najbolje rješenje.

   To je odlična i vrlo važna instrukcija s kojom se svatko mora složiti. Onaj tko ništa ne zna i ni o čemu ne razmišlja, nekoristan je, čak i štetan, i sebi i društvu.

   Međutim, uz ovo ide dodatak koji izaziva pomutnju. Glas koncila, vrlo zabrinut za demokratsku zrelost naroda, upozorava katoličke birače da te bitne informacije ne traže ni u medijima, ni u istupima političara i stranaka.

   Ovo je također vrlo neobičan stav, budući da mediji upravo služe tome da informiraju građane, a jedino iz istupa i poteza političara može se na duži rok procjenjivati tko je od njih sposoban, vjerodostojan, stručan i častan, a to ne. Odakle bi se prema mišljenju Crkve, katolici trebali informirati? Ili da se naprosto prepuste u ruke Kaptola i da glasaju kako im se odatle šapne?

   I na kraju, Glas koncila poziva birače da ne otpisuju otpisane, što, opet zvuči pravedno i pošteno. Međutim, ovaj zeko ne leži u grmu pravde i poštenja.

   Naime, »unaprijed otpisani« nisu ni HDZ, ni SDP, ni HNS, ni HSLS, ni HSS, a to nam jako olakšava pogađanje da će Crkva navijati za male, vrlo desne, ultrakonzervativne stranke. Taj radikalni svjetonazor u Hrvatskoj ne dobiva glasove, ali mu zato, kako vidimo, i dalje cvjetaju ruže među visokim klerom.