Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Mitrović je u svojoj posebnoj misiji angažirao, navodno, brigadu odvjetnika. Nadati se je da će nakon što podmiri njihove troškove prestati cmizdriti i početi plakati
Posljednjih desetak dana domaća je javnost preplavljena tekstovima o turobnoj i tegobnoj sudbini srbijanskog medijskog mogula Željka Mitrovića koji će, jadan, ostati bez svoje vrijedne jahte.
Nije u opisu posla cmizdravog balkanskog tajkuna da ovjerava dopise i tako rješava vlastite prekršaje
Rečeni je Mitrović, kao vlasnik jahte, uhvaćen u prekršaju, taj je prekršaj mogao riješiti, dakle otkloniti, jednim ovjerenim dopisom, tako smo barem obaviješteni, ali nije u opisu posla cmizdravog balkanskog tajkuna da ovjerava dopise i tako rješava vlastite prekršaje. Mitrović je, poput kakvog nezrelog čeljadeta (pri čemu je čeljadi u opisu posla i životne dobi nezrelost, ali se od odraslih ljudi ipak očekuje nešto više), pokrenuo osobni džihad na vlastitim televizijskim stanicama, nižerazrednih kvalitetom, a čini se i poslovnim uspjehom (rečeni je, naime, od 2. kolovoza, navodno, u blokadi), džihad protiv Republike Hrvatske i svega što je hrvatsko, a ima ga u Srbiji. Naravno, to što je on učinio može imati i blagotvoran učinak po srpsko društvo. Izbacivanjem hrvatske glazbe sa svojih programa, a ima li se na umu kakva je bezukusna glazbena orijentacija njegovih televizija, samo može doprinijeti ako ne poboljšanju, a onda svakako ne pogoršanju glazbenog ukusa istočnih nam susjeda.
Rečena je persona sve očito shvatila pretjerano osobno, pa smo tako u srijedu po portalima mogli čitati da nam predstoji još devet dana do zasjedanja Upravnog odbora njegove kompanije, a to je “još devet dana pokušaja da se pronađe mirno rješenje“. Nakon toga, ako je priopćenje točno preneseno, valjda počinje rat između cmizdravog cendravca Mitrovića i Republike Hrvatske.
Nećemo ovom zgodom o tome kako je Mitrovićeva kompanija i u Srbiji prijavljena regulatornoj medijskog instituciji zbog diskriminacije, ali i širenja mržnje.
Mitrovića bi se komotno moglo shvatiti kao ozbiljnog srbomrsca
Nije toliko problem u tome što nekakav tajkun iz Srbije cmizdri jer je u Hrvatskoj ostao bez jahte koju još nije ni otplatio. Pitanje je zašto srpski medijski mogul, nastao i rastao u doba vladavine Slobodana Miloševića, tako neizrecivo mrzi i prezire Srbe. U ovom slučaju nije riječ nužno o Srbima kao pripadnicima određene nacije, riječ je o svim državljanima Republike Srbije, mahom ujedno i etničkim Srbima. Mitrovića bi se komotno moglo shvatiti kao ozbiljnog srbomrsca. Dakle, ucviljeni je najavio da će masovno objavljivati priče o neugodnostima i drugim svinjarijama koje su turisti iz Srbije doživljavali u Hrvatskoj. Dok nije počinio omanji jahtaški prekršaj ukazivanje na takvu nepravdu koja se čini prema njegovim sudržavljanima nije mu bila na pameti. No, to je ništa prema drugim stvarima koje je najavio i već počeo činiti. On je objavio da je hrvatska tunjevina koja se prodaje u jednom velikom trgovačkom lancu u Srbiji koji je u vlasništvu jednog hrvatskog državljanina – otrovna. Godinama prije reklamirao je taj isti trgovački lanac, a onda je, navodno, iznenada ta tunjevina postala otrovna, ali, čini se, samo u Srbiji. Eh, sad, ako je ta tunjevina otrovna, onda onaj koji ju prodaje truje državljane Srbije. Trovanje je, valjda, kazneno djelo i u Srbiji, ali Mitroviću to donedavno nije smetalo.
Mitrović je, u tom slučaju, kriv jer nije prijavio kazneno djelo trovanja, i to čini se masovnog. Ali, ista se je persona time svrstala u red fascinantnih srbomrzaca. Godinama je znao za to trovanje Srba, a nije ga prijavio. To je nešto na čemu bi mu mogli pozavidjeti i ustaše 21. stoljeća.
Mitrović je u svojoj posebnoj misiji angažirao, navodno, brigadu odvjetnika. Nadati se je da će nakon što podmiri njihove troškove prestati cmizdriti i početi plakati.
