Kaos na financijskim tržištima, najveći od propasti Lehman Brothersa, mogao bi biti uvertira u novi val globalne krize koja bi najviše pogodila zapadne ekonomije, SAD i dijelove eurozone, te periferna gospodarstva koja im gravitiraju i dijele sudbinu. Globalna tržišta i kreditori među kojima je najutjecajnija Kina očito više nisu voljni bespogovorno i po niskoj cijeni financirati rastuće fiskalne potrebe zapada. Unatoč izglasavanju programa štednje kreditni rejting SAD-a spušten je sa maksimalnog što je prvi put u povijesti da su se američka izdanja našla pod povećalom.

Zemlja koja je diktirala trendove sada je izložena kritikama sa svih strana; moćna Amerika sada mora drugima dokazivati da je sposobna prevladati krizu i unutarpolitička prepucavanja; moćna Amerika plaćat će više kamate na svoje dugove što će podići cijenu zaduživanja svih sektora, poduzeća i građana, a onda se lančano proširiti i na ostatak svijeta, i opet najviše pogoditi mala, periferna i visokozadužena gospodarstva.

Nakon kolapsa burzi s kraja prošlog tjedna strahuje se kako će pod teretom vijesti o nižem rejtingu SAD-a burze otvoriti danas pa je hitno sazvan sastanak G7 koji bi trebao koordinirati akcije središnjih banaka, pri čemu je Europska središnja banka, kako bi smanjila napetosti oko potencijalnog širenja krize, objavila da ponovno otkupljuje obveznice problematičnih članica eurozone. Sada se očekuje da će istu praksu primijeniti i na dva velika i potencijalno najizloženija gospodarstva, Italiju i Španjolsku.

Dok im se rejting i burze ruše, u SAD-u demokrati i republikanci prebacuju lopticu odgovornosti između sebe. U eurozoni je slična situacija još i multiplicirana brojnim članicama: svaki pomak bilo kojeg od tih gospodarstava preslikava se na tečaj. Kina i Japan pak pozivaju na globalnu suradnju oko postizanja dogovora pri čemu je Kina i najveći kreditor SAD-a, većina je njenih deviznih rezervi u dolarima, stoga je vitalno zainteresirana za svoja potraživanja.

U svjetlu novih previranja tako se ponovno aktualizirala ideja o potrebi nove svjetske rezervne valute što je pozicija koja tradicionalno pripada dolaru, no čini se da tradicija postaje sve manje važna. Globalni se monetarni sustav trese i na djelu je do sada možda najveće preslagivanje gdje su se do ove faze kao dominantne valute pozicionirali kineski juan, japanski jen i švicarski franak, dok američki dolar i euro gube bitku.

Svijet se mijenja, zemlje koje su nekad diktirale trendove gube premoć koja se sve više koncentrira u zemljama-kreditorima, ekonomijama sa snažnim izvozom i discipliniranim javnim financijama, a tu su naravno moćna Kina, te na zapadu Njemačka, koja uslijed snažne industrijske ekspanzije može, ako bude trebalo, brzo preboljeti i krizu eura.

Središnje banke u SAD-u i eurozoni u nezgodnoj su poziciji uslijed fiskalnih problema svojih valutnih područja. ECB će nastaviti sa sijanjem likvidnosti, iako je već u dva navrata povećala ključnu stopu, ocijenivši da je najveći dio problema ipak potisnut te da se sukladno svojim ciljevima treba okrenuti suzbijanju rastuće inflacije. Sada bi se pak moglo prikočiti s takvim trendovima, dužnički problemi ponovno aktualiziraju krizu, a kada sve prijeti da krene nizbrdo inflacija može pričekati.

Ključ je dakle u fiskalnim pozicijama zemalja članica, u vještini njihovih vlada da vode uspješnu ekonomsku politiku, a isto vrijedi i za Hrvatsku koja ni od zadnjeg udara globalne krize, kada smo jedva izbjegli katastrofu, nije popravila svoju fiskalnu poziciju, štoviše, deficit, javni i inozemni dug još su i povećani, gospodarstvo stagnira, industrijska proizvodnja pada.

Rastućim inozemnim dugom već se godinama kupuje stabilnost kune, ali samo prema euru, a kad euro tone, i kuna tone prema drugim svjetskim valutama što sada najbolje osjećaju dužnici s kreditima u francima, i što je još jedan vrući krumpir koji bi Vlada rado prebacila za poslije izbora, ali rate kredita rastu i socijalni nemiri prijete.

Iako se dakle očekivalo da će se kakva-takva stabilnost uspjeti održati barem do izbora, moglo bi se reći da se našoj fiskalnoj i monetarnoj vlasti potkrala »mala« sistemska greška.