Ima situacija u kojima je dobro da se dogodi nešto loše jer tek tada se možeš prizvati razumu. Nekad sumnjaš u nekoga tko ti je blizak, pokazuje ti loše osobine, ali nikad ne posve izravno i jasno, pa svaki put za njega konstruiraš klimave alibije, nalaziš objašnjenja i opravdanja.

Onda jednom dođe prava i ozbiljna izdaja, uvreda, pokaže se sebičnost, koristoljublje i zloća, sve stare sumnje se odjednom povežu i oči se otvore. Tada dobiješ snagu da tu stvar raščistiš.

Bilo bi dobro kad bi takvo otrežnjenje i ozdravljenje Hrvatskoj donijela afera sa samostanom Dajla.

Priča je isprva izgledala komplicirana, ali stvari su se posve razjasnile i valjda sad svi razumiju da ona nema ama baš nikakve veze s tim tko vjeruje u katoličkog Boga, a tko ne. Oni koji u to petljaju Boga, rade to zato da javnosti zamažu oči, a to je vrlo podmuklo.

Dajla je, naime, samo jedan prizemni sukob oko imovine iako može zbuniti to što se u njemu spominju sve te komplicirane pravne stvari kao što su Osimski sporazumi, ugovori hrvatske države s Vatikanom, naknade za oduzetu imovinu, povrat imovine, kanonsko pravo, nekretnine, međudržavni odnosi i kardinalske komisije.

Dakle imovina i samo imovina. Vatikan i Papa imaju papir da je Dajla njihova i smatraju da je stoga mogu prepisati na bilo koga, prodati pa čak i srušiti i na njenom mjestu izgraditi hotel s dvanaest zvjezdica. Budući da imovinsko pravo podrazumijeva slobodno raspolaganje vlasnika njegovim nekretninama, Papa, a i Bozanić, koji je predaju samostana i zemljišta u Istri supotpisao, imaju potpuno pravo.

No, to napokon rasplinjava taj sentimentalani balon koji su u ovih 20 godina, svaka iz svojih interesa, zajedno napuhale Crkva i država, o Katoličkoj crkvi čije srce drhti za Hrvatsku i koja će i poginuti ako je grumen hrvatske zemlje u pitanju. U poslovnom smislu, Katolička crkva je multinacionalna kompanija koja u cijelom svijetu bdije kao kobac nad svojim financijskim i vlasničkim interesima i oko toga ne treba imati nikakvih iluzija. To je jedno.

Drugo, hrvatski biskupi, a pogotovo lokalni kler, među kojima se isprva rogoborilo protiv odluke iz Rima da Dajla ide redu talijanskih benediktinaca, poklonili su se Papinoj odluci i ušutjeli onog momenta kad im je Papa zaprijetio najtežim sankcijama ako više prozbore i riječ. One koji su prostodušno vjerovali da je lojalnost hrvatskih biskupa posvećena prvenstveno Hrvatskoj, ovo bi trebalo naučiti pameti.

Kad se razumije ovo pod jedan i dva, dolazimo do trećega i najvažnijega, a to je postupanje hrvatskih vlasti koje su zapravo isključivo krive za ovo što se dogodilo iako sada, na čelu s premijerkom, oko Dajle izvode jeftine domoljubne predstave.

Hrvatske vlasti vratile su Crkvi tu imovinu u Istri za koju je Crkva odavna isplaćena i tako omogućile slučaj Dajla, i to se više ne da promijeniti. Pitanje je samo koliko je još takvih imovinskih pogodbi diljem Hrvatske s kojima su se, potpuno isto kao i ugovorima s Vatikanom, HDZ-ove vlade dodvoravale Crkvi za podršku na izborima.

Znači, sukus priče je to da je Dajla i sve to drugo vjerojatno zauvijek izgubljeno. To je to loše što se dogodilo. A dobro je jedino to ako je javnost napokon progledala.