U čast Dana pobjede otkriven je u Kninu veliki spomenik u obliku slova V. Na proslavi se naslikala kompletna politička krema, članovi Vlade, čelnici opozicije i Crkva kao neformalna grana vlasti u Hrvatskoj.

Granitni bedem branitelja, 1200 boraca postrojenih po špagi na kninskom stadionu, dao je snimkama šesnaeste obljetnice Oluje potreban dekor i naglasak.

Izgovorili su se govori, naizmjenično prošarani uvježbanim osmijesima ponosa i nade i monumentalnim grimasama turobnog žalovanja za poginulima kojima dovijeka dugujemo. Kamere su iskusno birale.

Daj sve što je važno, što ima moć, što dira u srce i što nosi simboličku poruku. Avioni, žene kojima je potekla teška materina suza, zastave. Premijerka i Vlado Šeks, čvrsta mišica dragovoljca u bijeloj majici, dijete na tatinim sigurnim ramenima. Gazde novca na manifestaciji Gospodarskog foruma dovedenoj ravno u Knin, koji ganuto poručuju koliko je ovaj grad važan i prevažan za sve nas. Plavo nebo slobodne Hrvatske, ratna uniforma, spomenik i slovo V, znak čiji je zadatak usisati i natkriliti sve druge misli osim Victoria, Pobjeda, kao što se i pristoji svim poratnim spomenicima.

Na kraju dana, tako je iz Knina ostao zapisan samo propisno složeni album slika i ono što je rečeno za govornicama, onako kako se i skiciralo da se kaže u ovoj značajnoj prigodi, a koncentracija raznih prešućenih misli ostala je magla koja se, po prirodi stvari, nikad ne može dokumentirati, ali se čita između redaka kao otvorena knjiga.

Pa je, recimo, sasvim transparentno da je, pod kninskim slovom V, koje je koštalo šest milijuna kuna, jedina misao Jadranke Kosor bila da se prikaže kao Velik i Važan Vođa, Vladarica, nježna, ali snažna i odlučna, Vizionarka kojoj u prosincu treba dati sve žive i nežive izborne glasove. Zato je pred domovinskim sentimentom nekad okupiranog grada odabrala osobito pozdraviti generale Gotovinu i Markača, za koje još ne znamo koliko će biti pravomoćno krivi za ratne zločine, ali koji su, zasad i do daljnjega, osuđeni na 42 godine zatvora.

Bio je taj pozdrav, doduše, stanoviti faux pas za poimanje stvari u bontonu pristojnih manira i u Bruxellesu, gdje nam pripremaju sjedeća mjesta kao članici EU. Ali nadvladao je sirenski zov kojem se krajnje lakomisleno odupirati s obzirom na datum izbora, V, Victoria, Pobjeda.

Kod običnih ljudi u Kninu, gdje je od 16 tisuća stanovnika zaposleno samo tri, i to uglavnom u državnim službama, slovo V pokrenulo je, međutim, misli o Velikim obećanjima koja se ponavljaju svake godine na ovaj dan, o prijetvornoj Vlasti koja kod njih siše domoljubno gorivo kao iz samoposluživanja, o Velikoj pljački koju je orkestrirala baš ta vrlo domoljubna vlast, o Vucibatinama i o Vučjim vremenima u kojima je najveća umjetnost održati golo preživljavanje.

Kod vlasnika tvrtki, koji su se silom morali dovesti u kamenjar na premijerkin prigodni Gospodarski forum, V je bilo simbol za Višu silu i možda Veći profit ako se štogod u Kninu dogovore s vlašću. Njihove šofere podsjetilo je na Vrućinu. Branitelji su pomislili ovo je V, kao Vodvilj, sto Vragova neka vas nosi.