Trebao je Ivica Arbanas – umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, prvi ratni zapovjednik obrane Vukovara i aktualni predsjednik zadarske HVIDR-e – biti na Pantovčaku, gdje je predsjednik Republike Hrvatske u povodu Dana državnosti, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja priredio prijem za sudionike vojno-redarstvene operacije Oluja. No, umjesto da otputuje u Zagreb i odsluša Josipovićevu prigodnu besjedu o »danima ponosa i slave koje nitko više ne može osporiti niti dovesti u pitanje« i o »bitci koja će zauvijek ostati zlatnim slovima upisana u povijesti našeg naroda«, Arbanas se odlučio odazvati pozivu Županijskoga državnog odvjetništva iz Zagreba da dođe na obavijesni razgovor u zadarskoj Policijskoj upravi. I pokušao je potom taj svoj utorak pretvoriti u još jedan »dan ponosa i slave«, u dan koji će »ostati zlatnim slovima upisan« u njegovoj biografiji, a možda i u »povijesti našeg naroda«. 

Tog dana se pukovnik Ivica Arbanas, netom po izlasku iz zgrade zadarske policije, pohvalio novinarima kako je odbio odgovarati na pitanja inspektora pristiglih iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske o »nekim srpskim civilima« koji su u ljeto 1991. nestali u Vukovaru. Isprva je kazao da on o nestanku tih »nekih srpskih civila«, čija se sudbina pokušava rasvijetliti nakon punih 20 godina, ništa ne zna niti to želi komentirati. No, ubrzo se okuražio i izjavio da on »na takva pitanja neće i ne želi odgovarati sve dok se ne razjasni sudbina posljednjeg nestalog hrvatskog civila i branitelja«. Novinarima je pukovnik otkrio da se radi »o tipu istrage kako su završili Jovo ili Stevo«, što on – kako je kazao – ne želi komentirati, e da bi odmah potom u diktafone izgovorio svoj komentar: »Doživjeli smo od države koju smo branili da moramo odgovarati na niz čudnih pitanja, kao da smo mi prešli Dunav, a ne oni.« 

Hoćemo li se sada čuditi što pukovnik Arbanas smatra da su pitanja o nestanku tih »nekih srpskih civila« ili »kako su završili Jovo ili Stevo« čudna? Hoćemo li se iščuđavati nad tim što se prvi ratni zapovjednik vukovarske obrane pravi kako nema pojma da ti civili koji su netragom nestali u zoni njegove odgovornosti ne spadaju među one koji su »prešli Dunav« nego da je riječ o građanima Vukovara? Hoće li nas obuzeti posvemašnje čudilo zbog toga što je časnik Hrvatske vojske toliko zabrinut za sudbinu nestalih hrvatskih civila i branitelja da ne želi ni čuti za nestanak Jove ili Steve dok mu se ne podastru podaci o nestanku posljednjega Ive ili Stipe? 

Ili će nam čudnija od svega biti koincidencija po kojoj je Ivica Arbanas svoje historijsko »Ne!« izgovorio baš u zgradi zadarske Policijske uprave kojom je svojedobno ravnao Svemir Vrsaljko, glasovit po tome što je na predizbornim skupovima znao ubirati aplauze i izmamljivati oduševljene usklike kada bi kazao: »Nije točno da HDZ nije ništa napravio. Eto, nema više Jove i Steve u Benkovcu. I to je već nešto!«? 

Hoće li nam nakon podsjećanja na to »već nešto« postati jasno zašto su hrvatskom pukovniku ta pitanja o Jovi i Stevi ne samo čudna, nego i bespredmetna? Jer nema više nikakvog Jove i nema nikakvog Steve. Ima samo dana slave i ponosa. I zlatnih slova, i zlatnih slova.