Foto: Srećko Niketić / CROPIX
Love li ljevičari ljeti ribicu, posjećuju li filmske festivale, ili se samo vozaju malim autićem po zelenim livadama brijunskim prije negoli u veselju stave svoj potpis na kakav ugovor
Ex prešidente Mesić svako je ljeto radio isto – čim bi se temparatura mrvu popela, taj bi brzo na Hvar, pa se skinuo u kupaće gaćice klasičnoga kroja, pa udicu u ruke, pa ribicu na udicu, pri čemu valja naglasiti kako ribica nije bila unaprijed drogirana te nekim čudnim silama nataknuta na baš tu predsjedničku udicu, za potrebe slikanja. Nije da nije kome palo i to napamet, ali s ribama je mrvu teže nego s medvjedima, recimo. Zato su, valjda, na Mesićevoj udici ribice morske vazda bile baš nekako sitne. Ribica i udica, starac i more. Možda je za mandata i išlo na živce, ma sad se čini baš onako spomenarski toplo.
O lijepo, o drago, o ležerno ljeto
Toplina je tim veća sad, nakon što je ovo ljeto razotkrilo kakvim će nas to ljetnim fotografijama svake godine nanovo kljukati aktualni prešidente. On, eto, voli i film. Filmske festivale. Umjetnost koja nije samo glazbena. Eno ga, eno ga, svega mu, i kraj Angeline Jolie. Eno ga kako joj se smiješi isto k’o što se i nama, pastvi svojoj, smiješi, taman da ne znaš je li to sretan što je vidi, ili mu je tek želja sugerirati joj kako takvog smješka u Hollywoodu nema. A eno ga i u Motovunu. Tu mu je još ljepše. Tu se filmovi na otvorenom gledaju, tu se kravata ne nosi, a tu je i hrpa odvjetnika, zlu ne trebalo, onih koji će braniti svakoga i otvoriti svaki festival, ako treba. Bit će i to jednom spomenarski toplo.
O lijepo, o drago, o ležerno ljeto. Zemlja možda i tone u propast, smiješi nam se, kažu, i taj neki famozni grčki scenarij, ma k vragu, tko bi sad o tome mislio. O tome ćemo na zimu. Nije još ni predkampanja. Nije ako niste premijerka. Jer, koliko god mi šutjeli o tome, ta zna što radi. Jer, samo onaj koji ima jasan cilj, spreman je nonšalantno sjesti u mali bijeli autić što ga golferi livadama ganjaju pa se još dati Ivanu Jakovčiću da ga voza. Koja poza, on je vozi, ali je ne voza. Voza ona njega. Ili on Milanovića. Ili oboje Milanovića dok stavljaju potpis i ugovaraju posao velebne gradnje na Brijunima, a da za taj velebni projekt kojeg ni pola IDS-a neće, nemaju ni lipe. Majstorica! Do izbora još ohoho, a ona im već uvalila kajlu. Jakovčić bi da sjedi na dvije stolice, Hrelji ionako nitko previše ne vjeruje, po tiskovinama tekstovi kako Dalmacija više voli Čačića no Milanovića, sve se rastače i prije negoli se spojilo. Pa ti, rode, vidi kako će tek biti kad dođu na vlast. I kad im se, sukldano dobrom starom običaju, pridruže još kakvi manjinci, taman da sve bude čim “stabilnije”. A mi mislili nema ona pojma, već samo paradira uokolo sva u bijelom. Vraga crnoga, zna ona i gdje je ugovor, i gdje je Istra, i koliko je važno baš u Umagu bilo održati sjednicu Vlade. Jer u Umagu je turizma i u Umagu je tenisa, a oko tenisa se u nas vazda sve vrtjelo. Od Nevenke do Nevenke, od Tuđmanova tenisa do Jacinog Umaga. I od Ivana do Ivana.
Što se mita koje je zapravo zahvala tiče, Lozina, majstore
No, okanimo se drugih, okrenimo se sebi. Ima li tako itko da ga nije na introspekciju natjerala divna, srcedrapetaljska, iskrena ispovijest suca Slavka Lozine, ona u kojoj kaže i da poklon nije mito, da je bombonjera u ime zahvale nešto posve drugo od kurupcije? Eto Slavka na braniku domovine, evo ga kako brani vjekovni narodni običaj. I ima pravo. Pošten Hrvat katolik zahvalit će i popu i učitelju i doktoru, ako ništa, ono da liši sebe brige je li baš sve poduzeo da dobije najbolji blagoslov, poduku i liječenje. Pitanje je samo jesu li bonbonjera, dvadest deka kave i boca viskija danas dosta. Da ima neki cjenik, lakše bi bilo. A oni koji misle da je to barbarski običaj, što im se može. Ima, recimo, Danska, ili Belgija, za “takve”.
Dakle, što se mita koje je zapravo zahvala tiče, Lozina, majstore. Brine, međutim, njegovo priznanje da ne gleda HTV već Pink i da je bio na koncertu Lepe Brene, i da je dvadest puta odgledao film “Ko to tamo peva”. Suđenja razna, recimo, ono za Loru, ne spominje. Hm. Ako je to definicija onoga tko nije desničar, koja je defnicija onog tko jest!? Na čije koncerte taj ide, koje filmove gleda i koju televiziju? Što je kad nije HTV!? Sluša li Thompsona ili Cecu!? Nije valjda da gleda “Četverored”! Još je kompliciranije ako si ljevičar. Što se tu sluša, koja televizija gleda? Love li ljevičari ljeti ribicu, posjećuju li filmske festivale, ili se samo vozaju malim autićem po zelenim livadama brijunskim prije negoli u veselju stave svoj potpis na kakav ugovor. Tko misli da zna odgovor, neka slobodno zakukuriče, makar i da je prerano!
