Mediji udruženi s određenim brojem liječnika koji se nemoralno zaklanjaju iza anonimnosti toliko su pomahnitali da su stvorili dojam kako su Sanaderu dani fatalno odbrojani i ta histerija uopće ne prestaje.

Ludo jaje iz kojega su se u Hrvatskoj ekspresno izlegle sve te zloguke prognoze je obično iščašenje zgloba, stvar neugodna, ali inače dosta banalna jer malotko u životu nije izvrnuo nogu, bio on predsjednik vlade, mesar ili dimnjačar.

Ali Sanaderove komplikacije s običnim uganućem potaknule su prvo najavu strašne sepse, a onda već jučer u jednom tjedniku čak i otvoreno pretskazanje smrtonosnog raka gušterače. Gradacija je brža od munje.

Autor teksta napominje da se od te dijagnoze, doduše, još uvijek svi liječnici ograđuju, ali zar netko misli da je Sanader bez veze upućen na ultrazvuk trbuha? Zar to može biti bez crnoga vraga? Na koncu konaca, pacijentu Ivi Sanaderu je natečena slezena. Ona je također u trbuhu, blizu gušterače iliti pankreasa, sve je to tu negdje, s raznim drugim organima unutar abdomena, gdje se tumori šire kao ludi. I zato se ne treba čuditi ako se otkrije najgore.

A ako se ta sumnja i ne potvrdi, opet ne znači da je Sanader dobro jer mora postojati razlog zašto je smršavio 20 kila i zašto mu je povećana ta slezena. Pa kod njega onda mogu biti još i limfomi, odnosno razne vrste raka krvi koji – podsjeća novinar – »nažalost nisu nimalo bezopasni« premda su opet lakši slučaj nego da te rebne po pankreasu.

Stari ljudi bi rekli: Zar se ovakvi nadrimajstori ne boje Boga? Ali ne boje se. Mrtvi hladni vade i kupusaju dijagnoze iz medicinskih leksikona i sahranjuju živog Sanadera pri čemu je posve nemoguće razabrati zašto to čine kad u njegovih šest istraga imaju toliko mesa da ga pokopaju i posve zdravoga.

Epidemiju proricanja zdravstvene katastrofe i pumpanje Sanaderovih bolesti, tegoba i boleština pokušali su prekinuti njegovi odvjetnici, ali ni to nije dalo rezultata. Iako bi upravo odvjetničkom timu moglo odgovarati da se, kad im u postupku ustreba, mogu izvlačiti na loše zdravstveno stanje svoga klijenta, oni su još nekidan demantirali sto puta ponovljenu tvrdnju da se Sanader ocijedio 20 kilograma.

Smršavio je, kažu, možda najviše deset (što na njegovih 120 i u zatvorskim uvjetima nije ništa osobito), osjeća se dobro i jedini problem je sanirati nogu.

To je, međutim, puklo u prazno, kao da nikad nije ni rečeno, pa se i dalje operira s mračnim predznakom naglog i teškog mršavljenja zbog kojega je Sanadera, navodno, više nemoguće i prepoznati i naslaguju mu se sve užasnije prognoze.

Kako je krenulo, već sutra će negdje biti objelodanjen i popis svih bolesti od kojih je Sanader ikada obolio kako bi one mogle biti dovedene u izravnu vezu sa znakovima njegovih sadašnjih smetnji i kako bi se dokazalo koliko je njegovo stanje uistinu opasno i zabrinjavajuće.

Recimo, sa četiri godine, dakle 1957., Ivo Sanader je prebolio ospice i to s visokom temperaturom i jako izraženim osipom po tijelu koji je dijete strašno svrbilo. To su, reći će taj žanr medicinskih tabloida, ozbiljne indikacije za sklonost padu imuniteta koji može dovesti do najgorega ishoda od kojega se sada s razlogom i strahuje.

Stvarno najgoreg ishoda, ali za novinarstvo.