U protekle dvije godine u brojnim se postupcima i istupima Jadranke Kosor mogao nazrijeti mukotrpan rad njenih formalnih i neformalnih savjetnika.

Koliko je do odlaska Ive Sanadera bila prepoznatljiva po tumačenju njegovih misli i djela, toliko je postavši predsjednica Vlade u više navrata znala pokazati političku evoluciju u pravcu ozbiljne premijerke koja vlada sobom i složenom situacijom oko sebe. 

Ali, nitko ne može pobjeći od samog sebe. Dođu situacije kada se u zanosu političkog obilaska Hrvatske zaborave friško naučene lekcije, popuca brižljivo njegovani oklop i eto riječi i djela koje bi političar u normalnoj demokratskoj državi što prije htio zaboraviti.

Tako je bilo i jučer u Osijeku, zadnjem od nizu performansa od 1. srpnja 2009. godine u kojem predsjednica Vlade pokazuje svoje slabosti i nedosljednosti. 

 Ne može se naime tražiti uklanjanje improviziranih plakata mladeži HDSSB-a jer ne idu u prilog predsjednici Vlade, uz to tolerirajući onaj koji joj je bio po volji, da se radi o ne znamo kakvom »neutralnom« političkom skupu.

Elementarno je demokratsko pravo svakoga da na svakome mjestu ističe i propagira svoje stavove i mišljenja te se bori za svoja uvjerenja, naravno pod uvjetom da nije riječ o nasilju ili poticanju nasilja, čega u Osijeku nije bilo. Tko se s tim ne zna nositi, neka ne ulazi u političku borbu. 

 Nadalje, to pravdati činjenicom da »vladajuća stranka nije odredila datum izbora, a kampanje nema dok to zakon ne dopusti«, najblaže rečeno je skakanje u vlastita usta, odnosno kritika vlastitog ponašanja.

Najprije stoga što je Jadranka Kosor od 1995. godine sudjelovala u svim izbornim kampanjama koje su trajale puno duže nego što je bila takozvana službena kampanja, a što je ne samo u Hrvatskoj odavno postao politički običaj. Zapravo, u posljednjih tridesetak godina, od kada su mediji postali glavna politička poluga, svaki javni politički istup je u službi kampanje – za sljedeće izbore. 

S druge strane, ako doista nema kampanje dok to zakon ne dopusti, kako tvrdi predsjednica Vlade, čemu uz »tegoban rad na boljitku Hrvatske« gubi vrijeme u Osijeku, položivši dva temeljna kamena, i brojnim drugim hrvatskim gradovima i selima koje je pohodila u posljednjih godinu dana nazočivši počecima i završecima radova svega i svačega?

Predsjednica Vlade međutim dobro zna promidžbeni efekt tih događanja, ali bi onda barem trebala šutjeti umjesto što se javno blamira dopuštajući sebi ono što drugima hoće zabraniti. 

 Pa kada je već »navikla raditi za dobro svih građana Republike Hrvatske, neustrašivo i bez ostatka«, onda neka to i radi.

I to više boraveći u kabinetu i zajedno sa suradnicima razmišljajući, primjerice, o mjerama za izlazak zemlje iz krize ili o češljanju vlastitih redova i propitivanju vlastitih nadležnosti u slučaju Kruljac, nego hodočasteći Hrvatskom i propovijedajući samo njoj razumljivu »demokraciju«. Onu koja joj je dobra samo ako služi grčevitom ostanku na vlasti.