Predsjednik Ivo Josipović uvjeren je da će postupak protiv generala Mladena Kruljca »biti brz, utemeljen na činjenicama i pravičan u ishodu«. Ne samo kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga, pa time i nadređeni uhićenom generalu, nego i kao doktor prava i odgovorni državnik, Josipović se drži onog klasičnog pravnog postulata da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivica. Tu mu se nema što prigovoriti. Samo što se dobar dio hrvatske javnosti, upućen u postratni nevojni dio njegove karijere, čitav jučerašnji dan pitao kako je uopće moguće da se Mladenu Kruljcu sve ove godine ni za što nije dokazala krivica. Pored svih događanja, s obiljem nasilja, u kojima je general sudjelovao, a koja nisu oskudijevala svjedocima?

  Kruljčeva ratna hrabrost nije sporna. Riječi njegovih suboraca i dva ranjavanja dovoljno su uvjerljivi. Za razliku od »generala« Zagorca koji je bio okićen medaljama poput Božićnog drva a da praktički nije vidio bojišta, Kruljac je zaslužio svaki od svojih 11 ordena. Samo što u demokratskoj zemlji, gdje je civilna vlast nadređena vojnoj, te zasluge ne moraju nužno voditi do uspinjanja u karijeri. Malverzacije sa zemljištem, koje mu se sada stavljaju na teret, tek su vrh ledene sante njegovih grijeha o kojima se moralo voditi računa kada se odlučivalo o njegovoj javnoj karijeri.

  Ako postoji i najmanja sumnja da je netko sklon nasilju i izgredima, a za Kruljcem se to stalno povlačilo, skandaloznije od skandaloznog neprocesuiranja tih činova unatoč svjedocima je dopuštanje čovjeku koji se tako ponaša da kontinuirano napreduje u karijeri. I napokon dođe do zapovjednika kopnene vojske, dakle do ranga četvrtog čovjeka Hrvatske vojske, odmah iza načelnika glavnog stožera i njegova dva zamjenika.

  Bivši predsjednik Stjepan Mesić svojedobno je branio jedno Kruljčevo promaknuće tvrdnjom da prijedlogu ministra obrane i načelnika glavnog stožera nije mogao ponuditi nikakve činjenice kojima bi osporio to promaknuće. Danas pak, jednako »uvjerljivo«, tvrdi da nije mogao imati ništa protiv Kruljca kada mu je Josip Lucić kao načelnik glavnog stožera uvijek govorio da Kruljac dobro radi, da je zaslužan za prilagodbu HV-a NATO-u. Zanimljivo, pored svega što se o Kruljcu pričalo, Mesić se nije sjetio pitati Lucića što je s njegovim ponašanjem i kako ono utječe na ugled HV-a. Ili, kao odgovornom predsjedniku koji je momentalno umirovio ratnom slavom ovjenčane generale kada su pokazali političke ambicije, nije mu palo na pamet raščistiti i s jednim Kruljcem zbog narušavanja ugleda HV-a, svim njegovim ratnim zaslugama usprkos?

  Nije Mesić jedini. I mnogi ministri, ne samo obrane, čelni ljudi Hrvatske vojske, pa i HDZ-ov establishment, posebno slavonski dio, bili su »slabi« na Kruljca. Godinama su trpili ili mazili, kako se uzme, čovjeka problematičnog ponašanja, tko zna iz kojih računa, i praktički postali suodgovorni za višegodišnje srozavanje ugleda HV-a koje je jučer doživjelo kulminaciju. Kruljac očito više nikome ne treba, postao je slaba karika koja je omogućila USKOK-u da ga zaskoči i stavi točku na njegov slučaj. A koliko takvih još ima?