Željko Rohatinski dobio je nagradu za najboljeg guvernera u svijetu u 2008. godini, ali ta lovorika nije ga sačuvala od kritika. U posljednjih mjesec dana Rohatinskog je načeo MMF koji je od njega dvaput javno zatražio da promijeni politiku kako bi – usporedo s Vladinim gospodarskim reformama – spriječio da Hrvatska za koju godinu doživi sudbinu Grčke, Portugala ili Irske. Guverner je prije tri godine spasio Hrvatsku od udarca svjetske financijske krize, ali ni on, niti Vlada nisu hrvatsko gospodarstvo spasili od duboke ekonomske krize.

  Guverner je odbacio kritike. U prošlih mjesec dana dvaput je s MMF-om javno polemizirao, odlučno mu poručivši da svoju politiku neće mijenjati, a između redaka je dao do znanja da bi MMF-ovi savjeti, zapravo, destabilizirali hrvatski financijski sustav.

  U obranu Rohatinskog uključila se i Vlada putem Ministarstva financija, poručivši da neće provesti »internu devalvaciju« koju predlaže MMF. Kritike na račun guvernera, međutim, jedva je dočekala skupina hrvatskih ekonomista koja već 16 godina kritizira HNB. Oni kažu da im MMF sada, najednom, uzima riječi iz usta.

  Svađa između Rohatinskog i MMF-a laicima zvuči nerazumljivo i akademski. MMF traži od Rohatinskog da poveća devizne rezerve, smanji ovisnost hrvatskog gospodarstva od eurozone i olabavi tečajnu politiku. Tu se krije, nema sumnje, i pritisak na postupnu devalvaciju kune. Istina, MMF je već priznao da bi devalvacija donijela više štete nego koristi, ali je poručio: Ako ne želite da kuna izgubi na vrijednosti, odnosno »vanjsku devalvaciju«, onda morate provesti »unutarnju devalvaciju«: na vrijednosti moraju izgubiti hrvatske plaće i mirovine, mora se smanjiti cijena proizvoda kako bi im se povećala konkurentnost u svijetu.

  Drugim riječima, Vlada u svakom slučaju mora izvoditi bolne reforme, a HNB je podržavati. No, Vlada i HNB našli su solomunsko rješenje. MMF-u su rekli odlučno ne. Rohatinski neće ništa mijenjati na svom području, a ni premijerka Kosor neće provoditi reforme, jer su izbori pred vratima. Ostajemo, dakle, čvrsto na kolosijeku koji je Hrvatsku doveo u duboku ekonomsku krizu.

  U krizu smo pali – kažu kritičari politike vođene u prošlih 16 godina – zato što je Hrvatska pobrkala sredstva i ciljeve. Umjesto da glavni cilj bude rast gospodarstva i zapošljavanje, hrvatskim je vlastima cilj bila stabilna i jaka nacionalna valuta. Kuna se 16 godina nije prilagođavala potrebama gospodarstva, već obrnuto, pa je Hrvatska ostala bez velikog dijela proizvođača, izvoznika i radnih mjesta. Ako se ekonomija urušava, na kraju će se urušiti i jaka kuna.

  Kritičari Rohatinskog smatraju da stvari sada treba postaviti na svoje mjesto, te da Vlada, HNB i poslovne banke trebaju početi služiti potrebama gospodarstva, a ne obrnuto. To je u četvrtak zatražio Ivan Lovrinović, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, predlažući povratak hrvatskog monetarnog suvereniteta i slažući se s MMF-om kritikama. Lovrinović je prije pet godina bio u igri za dužnost guvernera, a po njegovom najnovijem nastupu očito je da i dalje računa na to mjesto.

  Rohatinskome mandat istječe za godinu dana. Očito je da sadašnju politiku neće mijenjati, iako njezina svijeća dogorijeva. Nastojat će održati stabilnu kunu i s dužnosti otići okićen lovorikama. Promatrači kažu da je vjerojatnost za takav ishod velika, jer Hrvatska može još godinu-dvije nastaviti po starom dok ne doživi slom poput Grčke, Portugala ili Irske. Istini za volju, da Rohatinski i hoće nešto promijeniti, nema s kime. Glavni partner treba mu biti Vlada, ali i njoj je najvažnije kititi se lovorikama završenih pregovora s EU, te skrivati hrvatske gospodarske ruševine – dok god se to može.