Tko bi za jučerašnji vatromet političkih bisera, za koje smo mislili da će doći iz Lukašenkove Bjelorusije, Sjeverne Koreje ili neke srednjeazijske države odnosno bliskoistočne despocije a ne iz časnog Sabora ili neke druge »utvrde« demokracije, htio okriviti protuberance na Suncu – u krivu je.

Ono što su izjavili Ivan Đakić, Petar Mlinarić i Željko Kerum, uz sufliranje Andrije Hebranga i predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec, nije slučajno, to jest sve je drugo samo ne posljedica naglog dizanja temperature koje nekim ljudima smanjuje mentalne sposobnosti. Posljedica je to višegodišnjeg zaluđivanja građana, gdje se ni od čega ne preže da bi se dobila podrška birača, gdje se zatupljuju ljudi makar bilo pogaženo svako demokratsko načelo i temelji vladavine prava.

   Kada kao stranka u saborske klupe dovedete ljude poput Đakića i Mlinarića onda ste zaslužili odlazak u ropotarnicu povijesti. Tko je uopće Mlinarić koji tvrdi da tko ne digne ruku za Ustavni zakon, ne voli i ne želi Hrvatsku? Odakle dolazi Đakićev »politički autoritet« koji mrtav hladan tvrdi da »ne možemo biti svi isti u domovini Hrvatskoj i ne možemo svi imati ista prava«?

Bit će sada onih koji će se čuditi Hebrangu i ostalim vođama HDZ-a što ne reagiraju na te, najblaže rečeno skandalozne izjave, ali čuđenje prestaje sjetimo li se da je riječ o predstavi gdje pravi vladari uvijek ostaju u sjeni i uvijek spremni za »kompromis«, a ono što se oni ne usuđuju reći kao sredstvo pritiska i podilaženja biračima izlazi kroz usta »dvorskih luda«.

   Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec proslavila se jučerašnjim obrazloženjem »počeka« na zakon o okupljanju na Markovu trgu u stolnom gradu Zagrebu. Časnim ustavnim sucima dakle trebalo je pet i pol godina, za one koji više razumiju numerologiju evo i brojke – 5,5 (!), da bi odlučili kako zabrana okupljanja na Markovu trgu i nije sama po sebi protuustavna. Ali, kažu naši mudri ustavni suci koji se ježe od svake javne kritike iako svojim odlukama mogu unesrećiti stotine tisuća, problem je što se druge »priredbe«, uključujući i inauguraciju predsjednika države i ustavnih sudaca, nesmetano odvijaju na Markovu trgu pa je takva selekcija protuustavna. I za to je trebalo šest godina?

   A što se, kao bivša pripadnica liberalne stranke, nije sjetila da u zemlji gdje tek niču krhki pupoljci demokracije nije dobro onemogućavati ljudima da prosvjeduju gdje god hoće, pa već odavno u ime ustavnog prava na slobodno okupljanje sasjekla svaku zabranu. Tko će u zemlji gdje korupcija još uvijek cvate, što god o tome mislila Jadranka Kosor, povjerovati da se i to dogodilo slučajno.

   Kerumizacija je pak proizvod politike HDZ-a, djelomično i ljevice, pa im je kasno sada zdvajati i kritizirati gradonačelnika »najluđeg grada na svitu«. Kada zakažu stranke u prvi plan iskaču razni mesije sa »zastrašujućim« kvocijentom inteligencije. To što se trenutno zbiva u Splitu mogli bismo uskoro, prevladaju li kerumi, đakići i mlinarići, gledati stalno na Markovu trgu. A tada bi Kerumov ogromni Isus na Marjanu doista bio jedino rješenje. Ukoliko i on nije digao ruke od nas.