Umjesto vjeronauka u školama bi valjalo uvesti obvezno pohađanje euronauka. I ne samo u škole, na radna mjesta, na fakultete, u ono malo preostale industrije i proizvodnje, trgovačke centre i kafiće.

Angažirati stotine mladih, školovanih i nezaposlenih ljudi,  prekvalificirati popisivače stanovništva u predavače europejstva s privremenim ugovorom o radu do referenduma o ulasku u EU.

Sve za opću stvar u misiji protjerivanja đavola euroskepticizma. Sve to hrvatska Vlada može pokrenuti. Mogao bi i Todorić pomoći, a ne praviti se blesav i puštati ljude da nasumice troše novce po Konzumu. Makar da prodaje domaći kulen s popustom i reklamom: “Europa me voli, k… me boli”.

Kolinje party

Bilo bi zabavnije i ljudi bi to primjetili, a to i jest svrha reklama. 

Ili staviti Dukatovo vrhnje u frižidere s natpisom: “Utekao kumicama sa zapadnog Balkana”.

Kamoli da se Todorić sjeti organizirati kolinje party i svakom kupcu u skladištu mesnice ponudi nož, prasca i klanje u higijenskim, zdravstveno kontroliranim uvjetima, pa nek se svatko uvjeri da može imati kolinje i isključivo za osobnu upotrebu izraditi domaće čvarke, klobaje i pancetu s kojom se može ponositi u Europi.

Zakazala je i estrada. Glazbeni doprinos zasad se svodi na narodnjak Vatrogasaca posvećen problemima napaljenog hrvatskog mladića u punoj snazi koji uzaludno pokušava ući u jednu mladu Njemicu po imenu Eunija.

Čak ni Tonči Huljić nije ponudio vlastitu verziju Ode radosti, nema ni Band aida ni hrvatskog Boba Geldofa, već se sasvim neodgovorno dopušta nova interpretacija stare sprdnje s nesluženom HDZ-ovom himnom nezaboravnog refrena: “Bože čuvaj Hrvatsku, ja odoh u Belgiju, Bruxelles je moj dragi dom”. 

“DA”

Još jednom se premijerka pokazala nebudnom na dužnosti. Nju stvarno svašta može iznenaditi, kao da je nesvjesna da upravo na njezina pleća pada čuvanje tekovina Europske unije. Je li se tih 15 milijuna kuna za informativnu kampanju moglo potrošiti bolje?

Ti reklamni spotovi zamornih pitanja i odgovora sa uvijek jednim te istim ishodom jednostavno iritiraju. Scenarij je predvidljiv. Običan seljak, ribar, čobanin, budala gnjavi ljubaznu spikericu o ovome i onome, kolinju i vrhnju, izlovu ribe i pečenju rakije, novoj Jugoslaviji i dolasku stranaca.

Sve to samo da bi uhu ugodni ženski glas recitirao suhoparne, dugačke i često dvosmislene odgovore. Jadna žena u stvari želi poručiti: “Vidiš glupane koliko mi novaca moramo potrošiti da takvima kao što si ti objasnimo kako mora zaokružiti DA na referendumu”.

Bez tog uzvišenog tona s prigodnom prigušenom melodijom u pozadini čovjek bi možda mogao obratiti pažnju na sadržaj ponekog pitanja i odgovora. A među najčešćih 50 pitanja prikupljenih u Ministarstvu vanjskih poslova ima pravih bisera.

Hoće li moja mirovina biti veća u EU? Pitanje je čisti dokaz kako Hrvati optimizam nose sa sobom u EU i nema veze što se zatim otvoreno priznaje kako većih mirovina neće biti. Fascinantna je i zabrinutost za opstojnost nekih opće prihvaćenih društvenih standarda u Hrvatskoj. Postoji li zakon u EU koji sprečava zapošljavanje preko veze, pitaju ljudi. Odgovor je još bolji: “Pozitivni propisi RH i EU ne propisuju uvjete za zapošljavanje, jer tvrtke zapošljavaju onaj kadar koji im je potreban ovisno o stručnosti i sposobnosti”.

Diktat

Tko bi rekao da stvari tako funkcioniraju. Znači mi smo se i dosad zapošljavali po stručnosti i sposobnosti i tako ćemo samo nastaviti. Protekcija je nepotrebna, pardon nje i nema, štoviše nikad je nije ni bilo, a oni koji posla nemaju u stvari su nestručni i nesposobni.  Da ne bude sve divno i krasno, a među znatiželjnicima uvijek mora biti i zločestih, svjedoči sljedeće trik pitanje: Zašto sve radimo po diktatu Bruxellesa? 

Tu ministarstvo Gordana Jandrokovića objašnjava kako se odluke donose dogovorom i dijalogom u tijelu u kojem sjede ministri svih država članica, a Hrvatska želi postati dio tog procesa kako bi na što bolji način zastupala svoje interese.

Dakle, moglo bi se zaključiti kako će se Hrvatska sutra dogovarati s Njemačkom, Velikom Britanijom ili Francuskom, ali neće ništa raditi po njihovom diktatu. Recimo Jandroković će sjediti u Bruxellesu i s kolegama iz Pariza, Londona i Berlina grickati čvarke što ih je Gordan osobno gnjecao u klijeti kod jednog bliskog kolege iz oporbe.

Na kraju će ministar ležerno pristati na ono što kolege zaključe. Čemu kvariti atmosferu?

Bilo bi najbolje kad bi kampanja za EU završila prije negoli je pošteno i započela. Ishod je sasvim previdljiv. Zašto trošiti novce kad druga strana ionako nema pravo glasa u medijima? Kampanja protiv ulaska u EU ne postoji, iako bi imala itekako snažne argumente.

Samo Vlada tu ne dijeli nikakve novce. Do referenduma je najbolje narezati red kulena, red domaćeg sira, pa red reklama zaliti dobrom domaćom prepečenicom. Ako ne bude u Europi u rakiji je spas.