E da sam ja član HDZ-a… Da sam ja HDZ-ovka, bila bih najsretniji čovjek na svijetu. Najviše bih bila ponosna na svoju predsjednicu, premijerku Jadranku Kosor. A naj, najviše zbog toga što je zatvorila pristupne pregovore za Europskom unijom baš onda kad je i rekla da hoće, i što će na kraju ipak baš ona staviti potpis na pristupni ugovor.

Ona je ta koja je Vandorena natjerala da popije šampanjac u čast Hrvatske, ona je ta kojoj Borut Pahor šalje cvijeće, ona je ta koja je svima pokazala da je Hrvatska, unatoč nevjerojatnom broju argumenata koji govore suprotno o karakteru naše vlasti, jedna europska zemlja, i to je uvijek bila, čak i kada je njezin vlastiti predsjednik Franjo Tuđman sa svom svojom svitom činio sve da tako ne bude…

»Sada slavimo povijesni događaj s našim hrvatskim prijateljima: u 20 godina neovisnosti Hrvatska se strahovito promijenila. Učinila je impresivan napredak prema ispunjavanju kriterija članstva u EU-u. To je danas nagrađeno«, tako je govorio europski provjerenik za proširenje Štefan Fuele o našoj državi i našoj premijerki, od čega mi je srce pucalo od sreće.

A da sam ja HDZ-ovka, iz moje stranke bi mi uspješno objasnili i da bez njih i premijerke Kosor ne bi bilo moguće da Hrvatska ispregovara 35 poglavlja, uspješno reformira 35 segmenata društva, i postane danas svakako bolje mjesto za život svih njezinih građanki i građana. HDZ-ovi ljudi, poput mladog i uspješnog potpredsjednika Gordana Jandrokovića, naglasili su i da su posebno ponosni što pripadaju vladi kojoj je na čelu predsjednica Jadranka Kosor, koja se nije libila povlačiti nepopularne poteze i na uštrb svoje vlastite popularnosti, a kažu i da su »sve reforme u Hrvatskoj nepovratne i svi procesi ireverzibilni«.

HDZ je uvijek bila eurofilska i progresivna, a pritom socijalno osjetljiva stranka, i stoga, da sam ja HDZ-ovka, ne bi bilo ponosnijeg čovjeka od mene ovoga ljeta gospodnjeg izbornog 2011.

Da sam ja HDZ-ovka, bila bih sretna i što mi je Papa prije samo nekoliko tjedana u samoj Hrvatskoj uspio objasniti kojih se vrijednosti moram držati u svom životu. Podsjetila bih se gdje sam možda griješila, i koliko poniznosti moram imati zbog same činjenice da živim u jednoj od najkatoličkijih nacija u Europi, u čijem društvu vladaju sve redom Božje zapovjedi – prvo u vlasti, onda kod svakoga čovjeka. Možda bih skrenula s puta da Papa o tome nije progovorio baš na Hipodromu, ali evo, srećom, jest i zato mogu biti još ponosnija na premijerku Kosor koja je omogućila da tako velik čovjek dođe tako blizu meni.

Da sam ja HDZ-ovka, najviše bih bila ponosna na poštenje naše premijerke. Njezine poruke o poštenju i skromnosti, koje su potpuno na tragu riječi oca domovine Franje Tuđmana, na zasadama na kojima je izrasla ova uspješna vlast i ovo bezgrešno društvo, i koje ona sa svih stranačkih skupova diljem Hrvatske širi, najbolje pokazuju kakva je vrijednost stranke koja nas uspješno vodi već skoro 20 godina.

Premijerka Kosor sve je to već dokazala u praksi: pola nomenklature je u zatvoru, a antikorupcijsku borbu vodi najsposobniji čovjek u državi, Tomislav Karamarko. On uopće ne bira protiv koga sve pokrenuti istragu, nema za njega jednakih i jednakijih, zato su mu političari iz opozicije jednakovrijedni za istaživanje kao i oni iz vlasti koji drmaju kako hoće, na zadovoljstvo naroda… On je pokazao kako se štiti suradnike na koje se podiže medijska hajka, kao što je ravnatelj policije Oliver Grbić, moralna vertikala, čovjek koji kao da je ispao iz homilije samoga Svetoga Oca… Tako se to radi.

Zato bih, da sam ja HDZ-ovka, najsretnija bila kad bi čitala ankete, koje pokazuju da SDP može okačiti mačku o rep sve svoje izborne namjere. Milanovićevoj stranci rejting pada, skoro sedam posto u ovih par mjeseci, i sigurno će opet izgubiti izbore, he he. Da sam ja HDZ-ovka, sanjala bih novu izbornu pobjedu jer bez nje će se Darko Milinović, kako kaže, samoukinuti.

Ali nisam. I tko zna koliko je još takvih… To ni naša premijerka Jadranka Kosor više ne može zbrojiti…