Slučaj Željke Marković, mada se izravno tiče moguće korupcije u gradskoj upravi Rijeke, nije tema za vladajući SDP. Nije to neka specijalna tema ni za gradonačelnikov kolegij, mada se tiče rada jedne od najvećih gradskih direkcija koja prihoduje puno proračunskog novca, pa ni za samog gradonačelnika Vojka Obersnela. On je suspenziju Željki Marković ukinuo, a utvrdio je i da nema osnova ni za promjenu radnog mjesta za nju, jer ima ugovor na neodređeno vrijeme.

To bi vjerojatno značilo da bilo kakva povreda službene dužnosti, pa time i povreda ugleda gradske uprave u jednoj aferi, ne može biti razlogom za degradiranje gradskog pročelnika (odnosno ravnatelja, i to niže kategorije, jer Željka Marković nije pročelnik odjela nego tek jedne od direkcija, dakle pododjela).

S druge strane, Državni inspektorat brzopotezno je donio odluku o udaljenju iz službe druge dvije osobe uključene u ovu aferu, zaposlene u Državnom inspektoratu. Razlog je, kako se navodi, pokretanje kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti koja bi mogla, u slučaju ostanka u službi dok traje postupak, biti štetna.

U Državnom inspektoratu su očito shvatili da je upletenost u korupcijsku aferu za njih štetna. Za riječku gradsku upravu, a ni stranke vladajuće SDP-ove koalicije, privođenje moćne šefice Direkcije za poslovne prostore, izgleda, nije štetno. Odbijeni su svi zahtjevi opozicije da se o »kriminalu u gradskoj upravi« raspravlja na Gradskom vijeću.

Gradonačelnik tvrdi da se Željku Marković ne može smijeniti jer bi mogla tužiti Grad. Umjesto da je pozove u svoj ured i kaže joj: potpisuj ostavku na rukovodeću funkciju u roku od 24 sata i na častan način odstupi, on radije izvodi ovu farsu tražeći sve moguće pravne modele da zaštiti jednu od svojih suradnica koja mu »nije bliska«, koja je samo jedna od 400 zaposlenih, a za koju se uostalom godinama raspredaju urbani mitovi ako već ne o koruptivnom karakteru njezina rada, tada barem o nezasluženoj moći koja proizlazi iz njezine (pod)pročelničke funkcije.

Takvim postupanjem u ovoj aferi, čini se kao da gradonačelnik Obersnel zaboravlja da je tolerancija na korupciju u Hrvatskoj u novije vrijeme – nulta. Čak su i u Državnom inspektoratu, klasičnom birokratskom leglu najraznovrsnijih mogućih oblika korupcije pod kontrolom državne vlasti – dakle HDZ-a, shvatili da sudionice afere odmah moraju otići.

Srećom, u ovoj zemlji više se ne tolerira ni najmanja mogućnost aboliranja ljudi upetljanih u moguće koruptivne radnje.

Nije valjda da Jadranka Kosor tome mora učiti Vojka Obersnela?!